Enver-Mehe-Brkic, hydrogeological research of mineral and drinking waters, BiH
Voda je čudo! I izvor i osnov života!

2015. - 2019. Aktuelna situacija

 
 
Posjetitelj stranice je iz:    us

 //enver-brkic-hidrogeolog.page.tl/2015-.--_-2019-.---Aktuelna-situacija.htm

       


2015.- 03.10.2019.    "Tuzlanski kiseljak Mg++"
Aktuelna situacija

Poštovani,

Nakon višegodišnjeg   neadekvatnog (neodgovornog!)  inspekcijskog nadzora  i nebrige nadležnih državnih organa odgovornih za  nadzor korištenja izdatih odobrenja odnosno ugovora o datoj koncesiji za istraživanje i eksploataciju izvorišta "Tuzlanskog kiseljaka Mg++", došlo je do havarije i uništenja  istražno-eksploatacione bušotine  prirodne mineralne (kisele) vode pod nazivom  IEB-1 na Ljubačama, urađene još 1998. godine.  Ova bušotina je bila, pomenute  1998. godine,  tehnički   potpuno finalizirana za eksploataciju sa ispitanim i utvrđenim eksploatacionim rezervama mineralne vode i plina CO2,  verifikovanim u skladu sa Zakonom još 2003.godine  (na osnovu čega je mogla i postati predmet koncesije), a danas je praktično mrtva.

Naime, poslije dugog vremena neodržavanja i niza nestručnih manipulacija ušćem bušotine od strane nosioca koncesije  (Pivare Tuzla) te nestručnih tehničkih improvizacija u cilju odvođenja  samoizliva mineralne vode manjeg kapaciteta za lokalno stanovništvo na udaljenost od preko 100 m (izvan buduće ograde izvorišta),  ova bušotina je praktično ugušena i havarisana. Došlo je do neizbježnog nekontrolisanog proboja plina CO2 pored bušotinske konstrukcije do površine terena, usljed čega je prirodni samoizliv prestao. 

Nije mi poznato kada se tačno  to desilo, ali je tek u avgustu 2015.godine, na zahtjev nosioca koncesije tj. Pivare Tuzla, došlo do mog prvog uključivanja kao stručnog konsultanta i projektanta pomenute bušotine, radi pokušaja njenog spašavanja. Sklopljen je međusobni ugovor o mjesečnom kontinuiranom pružanju stručnih konsultantskih usluga na revitalizaciji ove bušotine uz naknadu u visini moje mjesečne penzije. Ja sam  sagledao postojeće stanje i sačinio Program neophodnih radova koje je investitor Pivara Tuzla prihvatio, izvršene su određene pripreme i radovi su ubrzo započeti.

Međutim, i pored očitih početnih uspjeha  na revitalizaciji ove bušotine pod mojim nadzorom u okviru tekućeg ugovora, što se može vidjeti iz Izvještaja koji su priloženi u okviru ove podstranice, nosilac koncesije i naručilac radova Pivara Tuzla je realizaciju započetih radova predviđenih mojim Programom radova, u ključnim momentima  nastavljao  izvoditi samoinicijativno, bez mog stručnog nadzora, mijenjajući situaciju i pogoršavajući stanje bušotine na terenu. To sam izričito naglasio u svojim  stručnim izvještajima Investitoru, ali bez efekta. Iz meni nikad obrazloženih  i neobjašnjenih razloga ubrzo je uslijedilo  i neobnavljanje pomenutog ugovora sa mnom  i neobrazloženo izbjegavanje  mog daljeg angažovanja kao stručnog konsultanta...?

Pretpostavljam da  je tada,  nekome na strani Investitora,  moja mjesečna naknada  za stručni rad bila prevelika pa je, ili "besplatno" angažovan  neki drugi, "stručniji" konsultant  ili  se samom Investitoru situacija na terenu učinila potpuno jasnom i jednostavnom pa mu stručni konsultant kao ja više nije ni trebao? Da li je bio u pravu kada je tako postupio Investitor je imao priliku da se sam uvjeri u periodu od još četiri izgubljene godine nakon toga,  plaćajući brojne nepotrebne i predimenzionirane radove sa još uvijek neriješenim ključnim problemima na izvorištu koje je osnov svih planiranih budućih  investicija.  

Nije isključena mogućnost ni da su pomenuti "stručniji" kontra-konsultanti, svojim konsultacijama "razvlačili pamet" i budžet neupućenog Investitora  u dugom vremenu  nakon završetka svih potrebnih radova na bušotini IEB-1 od 1998.godine do danas. Na taj način su se, naravno uz naknadu, "ubacili" u rješavanje problematike koja nije ni postojala te pokušali "stručno" zamagliti ili "zatrti put" nastanka ovog izvorišta u okviru istraživanja koja sam ja proveo, kako bi ubacili sebe. Po pravilu iz prakse, to su mogli biti  i neke moje stručne "kolege" sa  ciljem krađe ili preotimanja autorstva nad lociranjem arteške bušotine mineralne vode na Ljubačama poznate kao IEB-1  te (pod svojim imenom) kopiranja (plagiranja)  prve tehničke dokumentacije  ovog izvorišta , deponovane  u nadležnom Federalnom ministarstvu, a čiji sam ja stvarni autor.  Ko su bile  te "stručne" hulje, "dugogodišnji stručni kontra-konsultanti iz sjene" ne znam i još uvijek ne želim da znam.  Danas je, nakon više od 20 godina nepotrebnog iživljavanja nad ovim skoro uništenim, a odranije potpuno verifikovanim velikim prirodnim i komercijalnim resursom  ovog kraja i FBiH,  više nego jasna slika  njihove "stručnosti" i poslovne opredijeljenosti.  

Druga  mogućnost  bi mogla biti i  smišljena, skrivena  namjera dugoročne blokade ili onemogućavanja  aktiviranja ovog velikog privrednog potencijala ovog područja, u nečijem (stranom)  interesu! Dobar razlog  za to može biti u činjenici da  je  ranije provedenim istraživanjima  dokazano da svega 8% potvrđenih rezervi (komercijalnog kapaciteta) ovog izvorišta pokriva cjelokupnu predratnu godišnju potrošnju svih mineralnih voda prodatih u bivšoj Republici Bosni i Hercegovini! 

Koje od navedenih mogućnosti i razloga za ovako dugu "stručnu" patnju i mešetarenje oko ovog izvorišta su zaista bili ili jesu u igri, vrijeme će nadam se ubrzo pokazati, pošto je ovo izvorište konačno dospjelo u ruke provjerene i u svemu uspješne kompanije "Bingo" d.o.o.  Tuzla.
 

Kako je ova patnja tekla u prethodnom vremenu može da se vidi iz niže priložene dokumentacije i sukcesivno pisanih tekstova o Stanju i radovima,  tokom 2015. godine pa sve do danas! 

Od 2015.godine do danas, povremeno, obiđem lokalitet izvorišta Ljubače sa nadom da ću jednom vidjeti da se stvari pokreću sa mrtve tačke na bolje. Kao osoba koja je kao istraživač i projektant uložila izuzetno veliki stručni napor u istraživanje, lociranje i stručno dokumentovanje ovog izvorišta prirodne mineralne vode i prirodnog plina CO2, njihovog kvaliteta i eksploatacionih rezervi, logično je i za očekivati je  da sam zainteresiran za njegovu funkcionalnost i sudbinu.  

Kao građanin, koji je bio inicijator i organizator prve komercijalne proizvodnje i prodaje ove mineralne vode još daleke 1993. godine pod nazivom  "Tuzlanski kiseljak Mg++", vrlo sam zabrinut za njenu komercijalnu sudbinu na sve rigoroznijem i kontrolisanijem  tržištu mineralnih voda. Razlog za zabrinutost je u činjenici da se ova voda i danas dovozi auto cisternom sa istog izvorišta kao i 1993.godine, distancno  prerađuje i ograničeno flašira u Pivari Tuzla, što je tehnološki neprirodno, a zbog sanitarnih rizika i neprihvatljivo. Takva proizvodnja je mogla da se organizuje i "prođe" u ratom blokiranom području Tuzle, ali je nevjerovatno da to odgovorni organi tolerišu i danas, nakon više od 25 godina.
 
Ovo ističem zbog činjenice da bi bilo katastrofalno za budućnost ove vode da je slučajno ili namjerno zadesi sudbina "Muške vode" iz Kladnja, koja je na "vrhuncu slave", sistematskom (naručenom) inspekcijom, bila prinuđena na potpuno povlačenje sa svih (i evropskog!) tržišta, zbog moguće sanitarne neispravnosti. I ta voda je bila dovožena cisternom sa izvorišta u Kladnju u pogon za obradu i flaširanje u tadašnjoj Mljekari Tuzla. Nikad se više nije vratila na tržište i pored više  pokušaja obnavljanja proizvodnje.



Stanje na dan 03.10.2019.godine


           Dana 03.10.2019.godine, nakon informacije u medijima da je preduzeće "Bingo" d.o.o. Tuzla, dobilo Koncesiju za eksploatciju mineralne vode sa lokaliteta Ljubače,  ponovo sam obišao lokalitet  Ljubače oko ranije izbušene bušotine pod oznakom IEB-1. Želio sam da vidim  o čemu je riječ odnosno o kakvoj vrsti terenskog napretka prema dobijanju Koncesije se radi u odnosu na konstatovano stanje od 18.08.2019.godine, kada sam zadnji put obilazio ovo izvorište. Prema onome što sam vidio i fotografisao (fotosi su  u prilogu), nikakvih značajnijih promjena na lokalitetu bušotine IEB-1 nije bilo u odnosu na stanje od 18.08.2019.godine!?

            Međutim, na novoj (neuspješnoj) bušotini koja je  početkom ove godine  kao glavna  izbušena do dubine od 180 m, a udaljena je cca 100 m JI od IEB-1,  konstatovao sam promjenu na njenom ušću. Naime, prema izlaznoj konstrukciji završne kape te bušotine izgrađene od inoxa, može se pretpostaviti da je u bušotinu, nakon pomenutoga datuma, ugrađena prokromska cijevna konstrukcija prečnika 2" (cca 50 mm) nepoznato do koje dubine, a čiji  izlaz je blokiran tj. zavaren.
 
            Iz usputnog razgovora sa lokalnim stanovnikom doznao sam da je, u međuvremenu, na toj bušotini provedeno probno crpljenje u trajanju od tri dana (standardno vrijeme za probna crpljenja u cilju izrade hidrogeološke dokumentacije). Rezultat tog crpljenja je, prema istom izvoru, "utvrđena" količina od 1,5 lit/sec, "smrdljive" tj. nepitke vode, bez plina CO2. Završna konstrukcija bušotine je prikazana na priloženoj fotografiji u nastavku.


Završna konstrukcija nove bušotine, 03.10.2019.

               Iz razgovora sa istim izvorom, indirektno, doznao sam da je na obnovljenjoj bušotini, izbušenoj kroz ranije postojeću bušotinu  IEB-1, prethodnih dana došlo do spontane erupcije mineralne vode i plina CO2  kroz izbušeni PVC poklopac i ispod njega, u količini i po intenzitetu  "kao nekada" ! Po njemu  ta je erupcija trajala danima, pa su mještani dolazili da toče vodu te da ta erupcija traje i sada. Međutim, kada sam mu rekao da se ja upravo vraćam sa tog lokaliteta, da sam sve fotografisao, ali da tu erupciju nisam konstatovao tj. da je  nema...on je ostao vidno začuđen. Očito je da je ta erupcija nedavno prestala i da on to nije registrovao. Uzeo je moj broj mobitela da mi javi ako se erupcja ponovi. Iz ovih činjenica je, takođe, očito da ni Investitor ni  Konsultant nisu bili u toku, da ovu situaciju nisu očekivali i da još lutaju, jer su se bavili crpljenjem promašene bušotine umjesto priprema i bavljenja bušotinom na kojoj (očekuju da?) mineralna voda i plin CO2 eruptiraju...?

              Pošto se radi o mještaninu koji je svjedočio i prvoj erupciji na ovom lokalitetu davne 1997.godine, u vrijeme kada sam ja vodio istraživanja,  ja mu u potpunosti vjerujem da se erupcija o kojoj mi je govorio, zaista i desila.

             U prilogu je fotografija završnog dijela obnovljene bušotine IEB-1 od 03.10.2019. godine na kojoj se vidi da nema pomenute erupcije tj. da je prestala.    


Z
Završna konstrukcija nove-stare bušotine IEB-1, 03.10.2019.
    
                Bilo kako bilo, vrijeme će pokazati  o čemu se radi... Meni ostaje da se nadam da će od ovog projekta konačno ipak nešto biti, jer stara-nova bušotina IEB-1 ponovo pokazuje svoju vitalnost. Verujem, takođe, da je agonija ovog izvorišta u režiji i mešetarenju Pivare Tuzla konačno prošla te da će novi Investitor i vlasnik koncesije za eksploataciju, "Bingo" Tuzla,  kao provjerena i pouzdana firma uspješno realizirati i ovaj veliki projekat. 

                 Želim da se i novom Investitoru i njegovom Konsultantu ovaj put stvarno posreći! Nadam se, iako ni meni još nije baš sve potpuno jasno, da ovaj prekid erupcije neće duže potrajati  te da  on nije rezultat  ponovnog ili masovnijeg zarušavanja krovine primarnog izvorišta plina CO2 na ovom lokalitetu...što se već dešavalo, a  što bi onda mogla biti noćna mora.

nastavlja se!




Stanje na dan 18.08.2019.godine


          Dana 18.08.2019.godine sam  ponovo obišao lokalitet ranije izbušene bušotine pod oznakom IEB-1 na Ljubačama kako bih vidio kako napreduju radovi na izradi nove bušotine (bunara) na ovoj, od ranije postojećoj arteškoj bušotini,  kako je to bilo najavljeno kroz dio zapažanja u opisu Stanja na dan 01.05.2019.godine. Konstatovao sam da je  lokacija napuštena od  strane Izvođača radova, negdje poslije 01.05.2019.godine.  Uvodna cijev ponovljene bušotine je neograđena i nezaštićena kao neinteresantna, a ranije postojeća željezna zaštitna ograda oko bušotine je skinuta i odmaknuta od bušotine kao nepotrebna (pitanje je kad će je "sekundarci" odnijeti). Ušće bušotine je "pro forme"  blindirano PVC poklopcem veće debljine sa rupicama prečnika cca 5 mm, za odušak eventualne (?) erupcije vode i plina.

Na izbušeni poklopac bušotine ništa ne ističe od pokazanog zadnjeg izvještaja od 01.05.2019.godine tj. više od 3,5 mjeseca. U blizini bušotine (na cca 15 m) je primijetno da je ranije izbušeni neuspio bunar  do dubine 100 m, kao neinteresantan definitivno zabetoniran. U neposrednom okruženju bušotine nisam primijetio pojave proboja plina CO2.

Općenito, lokalitet nekada atraktivne i perspektivne arteške bušotine mineralne vode i prirodnog plina CO2 pod nazivom IEB-1 Ljubače, danas izgleda više nego tužno, kako se to vidi na niže priloženim fotografijama od dana 18.08.2019.godine.


 18.08.2019. izgled ponovljene bušotine na lokaciji bivše arteške bušotine IEB-1


18.08.2019. izgled ranije urađenog neuspješnog bunara do 100m (zabetoniran) 


18.08.2019. izgled  PVC poklopca sa rupicama na ponovljenoj bušotini IEB-1 


18.08.2019. izgled završnog dijela ponovljene bušotine na lokaciji IEB-1 (ništa ne ističe!) 


18.08.2019. tužan izgled lokaliteta uništene arteške bušotine IEB-1 danas 



1998.godina,  izgled  završene arteške bušotine IEB-1 (prije 20 godina!)


 LJubače,  1997.godina, izgled erupcije mineralne vode i plina CO2 na  bušotini IEB-1

 

Stanje na dan 01.05.2019.godine



Dana 01.05.2019.godine sam rutinski ponovo obišao lokalitet ranije izbušene bušotine pod oznakom IEB-1 na Ljubačama kako bih vidio kako napreduju radovi na izradi nove bušotine (bunara) na novoj, tada već pripremljenoj lokaciji opisanoj u Stanju na dan 20.03.2019.godine. Konstatovao sam da je  ta lokacija napuštena, a mašine za bušenje premještene na lokaciju pomenute stare bušotine IEB-1, kako se to vidi sa priloženih fotografija u nastavku . 
 
  
         Nova, promašena i napuštena lokacija                                Obnovljanje bušotine na staroj lokaciji IEB-1
 
Očito je da je ova nova lokacija sa bušenjem čak do 180 m dubine bila promašaj, kako sam i upozoravao u tekstu od 20.03.2019.godine. Očito je, takođe, da je Izvođač radova, nakon ovolikog promašaja,  po prijedlogu Konsultanta  i uz saglasnost Investitora (kao  "mudrom izlaznom strategijom"),  premjestio mašine za bušenje sa ove na drugu, već 20 godina postojeću staru lokaciju bušotine IEB-1 i  "riješio problem" . Nadam se da će to rješenje biti uspješno, što će se vidjeti uskoro!.

Prema stanju na terenu, očito je da je postojeća prokromska konstrukcija bušotine IEB-1 prečnika 2" i dužine cca 60 m izvađena (uništena) i da je na istom mjestu obnovljena bušotina većeg prečnika, nepoznate cijevne konstrukcije. Iako je na terenu  radilište potpuno otvoreno, neobilježeno (ne zna se ni ko izvodi radove), nezaštićeno i fizički nečuvano, prema korištenoj opremi i izgledu završnog dijela konstrukcije bušotine mogu pretpostaviti da je cementacija kolone i blindiranje ušća bušotine izvedeno profesionalno. Nema tragova proboja ni mineralne vode ni plina CO2  nigdje oko bušotine niti u neposrednom okruženju, kako je to bilo donedavno oko višestruko havarisane bušotine IEB-1 na istom lokalitetu.

Nadam se da je ugradnja vodoprijemnog dijela bušotine  (dubinski prijemnik vode i plina CO2), takođe, uspjela i da će ova nova - stara bušotina IEB-1 ponovo profunkcionirati, bar kao što je to već viđeno i pokazano prije 20 godina. Iskreno se radujem tome!

Naime, da podsjetim, ova bušotina je prije 20 godina SAMOIZLIVOM obezbjeđivala 3.82 lit/sec  ili cca 120 000 m3 /god prirodnog plina CO2 , a  prirodne mineralne vode  u količini od 4.05 lit/sec ili cca 130 000 m3/god. Ove količine odnosno prirodne rezerve su pred nadležnim Ministarstvom FBiH priznate i potvrđene još prije više od 15 godina. To sam ja, kao projektant i autor Elaborata o eksploatacionim rezervama, tada uspješno stručno odbranio. 

Nadam se da će i Izvođač radova i  Konsultant tokom izrade svojih završnih Izvještaja imati  stručan i profesionalan  odnos prema autorskim  pravima Istraživača i Projektanta  ove bušotine kao i njegovim tehničkim izvještajima. 

Vjerujem da je i Investitor, povratkom na početnu lokaciju  nakon 20-godišnjeg nepotrebnog  "eksperimentisanja"  i na koncu debelog plaćanja brojnih nepotrebnih radova, uspio zaključiti šta je za njega bilo najracionalnije..., al' neki ljudi vole reći:  "Ćejf  nije skup pošto god da je"...posebno kad imaš tuđih para za trošenje! 



Stanje na dan 20.03.2019.godine


Dana 20.03.2019.godine sam obišao lokalitet IE bušotine na Ljubačama sa ciljem da vidim da li ima kakvih promjena u odnosu na stanje od prošle godine, kada je, navodno, "Tuzlanski kiseljak Mg++"   preuzela  uspješna privredna  kompanija "Bingo" Tuzla.  Znajući šta i kako ta kompanija radi na komercijalnom tržištu i u vlastitoj proizvodnji, vjerovao sam da će brzo prepoznati ogromni potencijal i komercijalnu vrijednost  "Tuzlanskog kiseljaka Mg++" kao prirodnog resursa mineralne vode rijetkog kvaliteta na širokom prostoru Balkana i pokrenuti stvar sa mrtve tačke.
Na današnji dan, nažalost, odranije istraženo i dokazano izvorište ovog neiskorištenog domaćeg prirodnog bogatstva izgleda  još jadnije nego što je bilo u približno isto vrijeme  2018. godine. Prema situaciji na terenu je očito da je ovo izvorište praktično napušteno, jer mu se više ni ne može pristupiti kolima kako je to do sada bilo moguće.

Naime, novim prilaznim putem, izgrađenim u visokom nasipu od ulaza u šire ograđeni lokalitet izvorišta LJubače,  pa sve do novog lokaliteta za bušenje novog  istražnog bunara, stari pristupni put ka postojećem izvorištu  je isključen iz upotrebe.  



UVODNA BETONSKA KOLONA ZA BUŠENJE NOVE ISTRAŽNE BUŠOTINE NA LJUBAČAMA

Novi lokalitet za, praktično, ponovno  istražno bušenje se nalazi na cca 100 m  od postojećeg lokaliteta  bušotine IEB-1, a između ranije izrađenih plićih istražnih bušotina OGB-5  i OGB-6. Uvodna kolona od betonskih kanalizacionih cijevi prečnika cca 500 mm i dubine cca 3.0 - 4.0 m je već ugrađena u kameni nasip oko nje, pripremljen za postavljanje bušaće garniture. Sa slike u prilogu se može vidjeti kako su pripremni radovi  za novo bušenje, bar što se tiče nasipa puta, izvršeni temeljito i ozbiljno. Iskreno, obradovao sam se viđenom pozitivnom promjenom na terenu i vjerovatnom namjerom da se ovo izvorište, koje sam ja već istraživao i obradio u više mojih stručnih izvještaja, konačno počne stavljati u funkcju i koristiti.

Pošto nisam uključen u ove pripremne radove ne znam ni ko je investitor ni ko je izvođač radova, a pogotovo ne ko je stručni konsultant za ovo ponovno istraživanje i ponovno dokazivanje bilansnih i eksploatacionih rezervi i kvaliteta prirodne mineralne vode "Tuzlanski Kiseljak Mg++" i prirodnog plina CO2 na ovom lokalitetu.  Kao zadovoljnog penzionera i dokazanog stručnjaka u ovoj oblasti me to više i ne interesuje, tim više što, očito,  ni akteri ovih radova nisu, iz njima poznatih razloga, zainteresovani za moje stručne usluge. Ne interesuje me, naravno, ni koliko novca će Investitor potrošiti na ove nepotrebne radove, pogotovo ako zna da su nepotrebni, jer to je njegovo pravo.

Ono što me ipak interesuje, kao građanina i stručnjaka istraživača i stalnog sudskog vještaka  iz oblasti geologije i hidrogeologije, koji je otkrio i dokumentovao ovo  izvorište i organizovao  prvu komercijalnu proizvodnju prirodne mineralne kisele vode na ovom prostoru pod nazivom "Tuzlanski kiseljak Mg++" još davne 1993.godine,  jeste sljedeće:

-  da li je i zbog čega zaista bilo neophodno da se, mojim zaobilaženjem, ulazi u vremensku, finansijsku i stručnu neizvjesnost otpočinjanjem ponovnih skupih i dugotrajnih istraživanja  radi  pripreme neophodne potpuno nove tehničke dokumentacije za već istraženo i potvrđeno izvorište, praktično, od početka? Mislim da nije i mislim da nije do mene!

-  da li ova dvadesetogodišnja (od 1998.!) "patnja" oko otpočinjanja eksploatacije ovog fantastičnog i potvrđenog  izvorišta, uz nerazumljivu  nezainteresovanost nadležnog organa davaoca koncesije i nadležne inspekcije,  nastavljanjem ovih "istraživanja" služi daljnjoj kupovini vremena za postojeće i nove dobavljače kiseljaka u BIH i ponovom odlaganju na neodređeno vrijeme ozbiljnog plasiranja "Tuzlanskog kiseljaka Mg++ na šire BiH tržište koje mu pripada?

-  da li će ovo nepotrebno ponavljanje  geoloških  istraživanja na bliskom, ali detaljno neistraženom lokalitetu, opet poslužiti kao alat za  pranje novca i urušavanje obraza geološke struke kao  kod izrade prethodnog neuspješnog bunara na  lokalitetu udaljenom cca 10 m! od tada već postojeće aktivne arteške bušotine, kada sam bio, takođe, ovako zaobiđen?  I
zrada novog istražnog objekta, bušotine ili bunara, sada na cca 100 m dalje, sa svim neizbježnim pratećim istraživanjima na njima u dužem vremenu te ponovna izrada prateće tehničke dokumentacije i projekata, prepisivanjem i kopiranjem već postojeće, znači to!

-  šta je izlazna strategija za slučaj da na novom lokalitetu bušenja ne bude ono što se od njega očekuje? Da možda nije nečiji konačni cilj potpuno napuštanje, marginaliziranje...ili izbacivanje ove mineralne vode  kao domaćeg resursa?

-  ...  

Ne tvrdim da sam ja isključivo u pravu, ali rezultati ranijih istraživanja na kojima sam i ja radio i u koja sam upućen nisu optimistična za ovaj najnoviji lokalitet bušenja. Volio bih da su rezultati novijih istraživanja radi lociranja ove nove bušotine, ako su provođena, bolji i optimističniji i da će se i investitoru i izvođaču posrećiti!  Njihov uspjeh će biti i moj uspjeh, ma koliko me zaobilazili.

 

 
Stanje na dan 05.01.2018.godine


Dana 05.01.2018.godine sam ponovo obišao lokalitet bušotine na Ljubačama sa ciljem da vidim da li ima kakvih promjena u odnosu na stanje od prošle godine. Posebno zbog toga što se iz nekih izvora moglo čuti da bi se stanje u vezi sa ovim projektom moglo značajno promijeniti!? Iskreno se nadam da ta promjena može biti samo pozitivna, jer, navodno, "Tuzlanski kiseljak Mg++" u nekoj formi preuzima vrlo uspješna mega kompanija "Bingo" Tuzla. Znajući šta i kako ta kompanija radi na komercijalnom tržištu i u vlastitoj proizvodnji, vjerujem da je neko u toj kompaniji prepoznao ogromni potencijal i vrijednost  "Tuzlanskog kiseljaka Mg++" kao lokalnog resursa rijetkog kvaliteta na širokom prostoru Balkana.
Na današnji dan, nažalost, izvorište ovog neiskorištenog domaćeg bogatstva izgleda jadno da jadnije ne može biti  i na najjednostavniji način govori o nama odnosno o tome ko smo, šta smo, kakvi smo i koliko znamo...Nakon skoro 20 godina "gazdovanja" koncesijom za istraživanje i eksploataciju izvorišta "Tuzlanskog kiseljaka Mg++" od strane ugovornog nosioca koncesije Pivare Tuzla d.d. i isto tako "odgovorne" brige nadležnih organa koji su izdali i nadzirali korištenje  te koncesije,  naredne slike najjednostavnije pokazuju do čega je to dovelo...


 
Bušotina IEB-1 Ljubace 1998.g, ograđena i zaštićena prije 20 godina


 
 

Razrušena zaštitna ograda i smetljište oko iste bušotine danas, nakon 20 godina "gazdovanja"





Proboj plina CO2  okolo cijele zaštitne betonske ploče bušotine IEB-1
 





Izgled česme sa "kiseljakom" za građane, nakon havarije bušotine


Stanje na dan 25.02.2017.godine

Dana 25.02.2017.godine sam ponovo obišao lokalitet bušotine na Ljubačama sa ciljem da vidim da li ima kakvih promjena u odnosu na stanje od 01.10. 2016.godine. Kako se na priloženim fotografijama vidi,  na bušotini i okruženju nisu izvođeni nikakvi novi građevinski radovi, a obnovljeni samoizliv na improvizovani  PVC odvod je ponovo prestao.  Prirodni plin CO2 se ponovo probio ispod prekrivne betonske ploče okolo bušotine... Ovo je, nažalost, normalno, jer je loša improvizacija i nestručna manipulacija ventilima na samoizlivu i ušću bušotine od strane investitora, stvorila dodatne hidrauličke otpore isticanju i ponovno "gušenje" tek obnovljenog i još nestabilizovanog  samoizliva. Postepeno rastući pritisak plina CO2, zbog pomenutog otpora na ušću bušotine, doveo je do ponovne havarije bušotine tj. do toga da se plin CO2 ponovo probije pored cijevi  bušotine, kroz već ozbiljno narušeno i još nestabilizovano bušotinsko okruženje....


 
  
 
Proboj plina CO2 i mineralne vode ispod pokrovne zaštitne ploče  bušotine IEB-1 Ljubače, 25.02.2017.

 
Prestanak improvizovanog samoizliva plina CO2 i mineralne vode iz  bušotine IEB-1 Ljubače, 25.02.2017.      
 
 


Stanje na dan 24.02. i  01.10.2016.godine

Kao autor istraživač i projektant , samoinicijativno,  sam nastavio da pratim zbivanja na i oko ove istražno-eksploatacione bušotine. Prilikom obilaska ove bušotine dana  24.02.2016. godine ustanovio sam da je, negdje u periodu januar - februar 2016.godine, konačno  došlo do prirodnog obnavljanja, tj. ponovnog prodora plina CO2 i mineralne vode, ali ne na cijevi bušotine već okolo  prekrivne zaštitne betonske ploče oko bušotine. Prirodni plin CO2 je opisanim zarušavanjem očito bio spriječen da teče prema filterskom (prijemnom) dijelu bušotine koja je tokom zadnjih radova,  bila očišćena i ostavljena potpuno prohodna od dna do vrha. Pritisak nadolazećeg plina u zaleđu filtera bušotine je postepeno rastao dok konačno nije probio novi kanal kroz zarušeno okruženje, ali na višem nivou prema površini, u okruženju postojeće eksploatacone cijevi bušotine. Na bušotini niti u njenom okruženju nisu zapaženi tragovi nikakve aktivnosti Investitora od prethodnog vremena do tada. Nije mi bilo poznato da li je  investitor ovu pojavu registrovao.
Tada je, prema usvojenom ranijem Programu, bilo potrebno odmah pokušati ponovo pobuditi bušotinu preko specijalne ugrađene bakarne cijevne konstrukcije dužine 40 m, od vrha bušotine do nadfilterskog dijela, na način opisan u mom posljednjem Izvještaju. S obzirom na to da se Investitor i dalje nije javljao u vezi sa novonastalom situacijom (koju očito nije ni pratio), ostalo je da se čeka kada će to vidjeti i kada će se  sjetiti da pročita moj Izvještaj sa prijedlogom šta da se uradi u tom slučaju te da to i pokuša. To je, konačno, ali opet "na svoju ruku"  i urađeno, negdje polovinom ove godine. To je  informacija dobijena od predstavnika Investitora, na moj upit,  kada sam, ponovnim obilaskom bušotine 01.09.2016.godine, ustanovio da je bilo radova na bušotini i da je, u skladu sa očekivanjem, ponovo uspostavljen  ograničeni prirodni samoizliv mineralne vode i plina CO2.
 
Tom intervencijom je, preko ranije ugrađene bakarne cijevne konstrukcije i uz pomoć kompresora, po principu air-lifta, ostvaren  potpritisak u filterskoj zoni bušotine u odnosu na nadpritisak CO2 u širem okruženju, usljed čega je došlo do povlačenja i ograničenog proboja plina CO2 ponovo u bušotinu. Na ovaj način je  obnovljen samoizliv tj.  prirodna erupcija mineralne vode i plina što se vidi na slici u prilogu, od dana 01.10.2016.godine.




                   Bušotina IEB-1 sa loše improviziranim samoizlivom, 01.10.2016.g

Ovim je potvrđena moja polazna pretpostavka upućena Investitoru još prije početka ikakvih radova, da postoji realna mogućnost sanacije i revitalizacije bušotine IEB-1, koja je dugo bila u havarisanom stanju. Nažalost, dogovarane aktivnosti i usvojeni programi zajedničkog rada nisu  tekli u kontinuitetu i sa potrebnim uvažavanjem specifičnosti hidrogeološke problematike i struke od strane Investitora. Prihvaćenim planiranim radovima, u kritičnim fazama rada,
Investitor je znao  pristupati bez obavijesti i bez stručnog projektantskog nadzora tj. "na svoju ruku".  Ovo je možda bilo posljedica nastojanja da se nešto "uštedi" na projektantskim i stručnim uslugama, ali je  u konačnici,  rezultiralo samo djelimičnim i privremenim uspjehom. Ovako odrađen posao je nepotrebno otvorio i nova stručna pitanja i zasigurno nove buduće troškove, a koji se odnose na ponovno pribavljanje stručnih odgovora na to kako sada dalje, kao što su:
-     da li je dostignuti stepen revitalizacije IEB-1, u odnosu na ranije dokumentovano   stanje, maksimum koji se revitalizacijom može postići?

-     da li je novouspostavljeno stanje bušotine stabilno tj. da li može doći do ponovne blokade dotoka plina?

-     sa kojim novim, potvrđenim eksploatacionim rezervama  i kvalitetom mineralne vode Investitor može nadalje racunati sa ovog izvorišta, jer prethodni podaci i dokumentacija u vezi sa koncesijom sada ne odgovaraju trenutnom stanju?

-     na kojoj novoj lokaciji se može potencijalno uspješno  izgraditi drugi eksploatacioni bunar pošto je prvi pokušaj sa EB-1  propao, (kako se vidjelo na priložeim fotografijama)?

-     zašto je i  koliko je narušeno primarno izvorište plina CO2, kao ključno za ovo arteško izvorište, "osjetljivo" na eventualno ponovno zarušavanje krovine?
itd.


 
Stanje na dan 28.08.2015.godine
 
 
 
                           Nakon višegodišnjeg  neadekvatnog inspekcijskog nadzora  i nestručnog održavanja istražno-eksploatacione bušotine prirodne mineralne (kisele) vode pod nazivom  IEB-1 na Ljubačama, uspješno urađene još 1998. godine,  došlo je do njene  propasti (havarije) iako je tehnički  već bila  potpuno finalizirana za eksploataciju sa potvrđenim rezervama i kvalitetom prirodne mineralne vode. Naime, poslije dužeg vremena  neadekvatnog stručnog održavanja i niza nestručnih manipulacija ušćem bušotine od strane nosioca koncesije  (Pivare Tuzla) te nestručne improvizacije u cilju odvođenja  samoizliva mineralne vode manjeg kapaciteta za lokalno stanovništvo na udaljenost od preko 100 m (izvan buduće ograde izvorišta),  bušotina je konačno ugušena i havarisana. Došlo je do neizbježnog nekontrolisanog proboja plina CO2 pored bušotinske konstrukcije do površine terena, usljed čega je prirodni samoizliv prestao. Kako je ta bušotina izgledala 1998.godine, a kako 2015.godine, vidi se na priloženim  fotografijama u nastavku.
 
 

Bušotina IEB-1 Ljubace 1998.godine




Ista bušotina IEB-1 Ljubace  2015.godine



Nosilac Koncesije na istraživanje i eksploataciju izvorišta prirodne mineralne vode pod imenom "Tuzlanski kiseljak Mg++", Pivara Tuzla je, u prethodnom periodu,  bez pokušaja  eksploatacije  ove vrlo izdašne bušotine  pristupio izradi novog vodozahvata (bušenog bunara prečnika 250 mm i dubine 100 m) u neposrednom okruženju bušotine IEB-1. Izrada tog vodozahvata je, navodno, vršena prema Glavnom rudarskom projektu, u čijoj je izradi kao glavni saradnik bio i autor, vlasnik ove webstranice. Iz nepoznatih razloga investitor, Pivara Tuzla, je propustila mogućnost da istog uključi čak ni u obavezni projektantski nadzor na izradi ovog specifičnog i specijalističkog objekta.  Prema kasnije dostupnoj dokumentaciji i konačnom izgledu rađenog i napuštenog bunara, očito je da su i  izabrani izvođač i stručni nadzor bili bez iskustva u izvođenju ovakvih specijalističkih hidrogeoloških radova i objekata. Naime, očito je da je Izvođač  na silu, bezuspješno, pokušavao da izradi ugovoreni zahvat (bušeni bunar) ili postigne bilo kakav pozitivan rezultat tj. da na zahvatu dobije ili vodu ili plin CO2!. Morao je imati jake noćne more zbog činjenice da ta voda i taj plin već ističu 10-tak m dalje i to u značajnoj količini i pod značajnim pritiskom! Nakon niza neuspješnih pokušaja i improvizacija u dužem vremenu, kojima je uništen (havarisan) te ostao nedovršen i pomenuti bunar, ivođač je morao odustati tj. napustiti lokalitet. Ovim radovima je izazvana  destrukcija i zarušavanje podzemlja oko bušotine neuspjelog bunara što se odrazilo čak do površine terena, sa vidljivim slijeganjem terena oko bunara. Na priloženim fotografijama se vidi položaj ovog neuspjelog bunara u odnosu na bušotinu  IEB-1, sa ulegnućem neposredno uz betonski blok bunara.

 
                                                      

 
Položaj i izgled  neusjelog bunara EB-1_Ljubace, sa ulegnućem pored betonskog šahta,  2011.g.
U pozadini se vidi ograđena i zaštićena produktivna bušotina IEB-1





 Izgled napuštenog bunara EB-1_Ljubace 2016.g, nakon uklanjanja betonskog bunarskog šahta, a radi pokušaja njegove revitalizacije


U avgustu  2015. godine, na inicijativu nosioca Koncesije za istraživanje i eksploataciju ovog izvorišta - Pivare Tuzla, došlo je prvi put do mog stručnog angažovanja po Ugovoru o pružanju  projektantskih i konsultantskih usluga, na rješavanju problematike sanacije i eventualne revitalizacije ovog izvorišta.
Nakon nekoliko sastanaka dogovorena je realizacija mog Programa i sadržaj rada na pokušaju sanacije ove bušotine o čemu je, nakon njegove realizacije,  sačinjen pisani " I Izvještaj",  priložen u nastavku.
 


                                                           I Izvještaj

             o provedenim radovima na pokušaju sanacije i revitalizacije bušotine IEB-1, Ljubače


 

U skladu sa Zapisnikom sa sastanka na temu ''Rješavanje problematike sanacije (revitalizacije) bušotine IEB-1 Ljubače, dana 15.09.2015.godine na lokalitetu Ljubače izvršeni su određeni hidrogeološki radovi sa ciljem sanacije kanala bušotine i dobijanja ponovne prirodne erupcije plina i vode na bušotini, koja je prije početka radova izgledala kao na slici br.1
 

 
slika 1
 
 
 
Prema nacrtu i tehničkim zahtjevima stručnog saradnika-konsultanta, Brkić Envera, dipl.ing. hidrogeologije, urađeno je sljedeće:

-       napravljen je i postavljen poseban armaturni sklop na tjeme bušotine IEB-1,
-    obezbjeđen je kompresor za zrak kapaciteta do max. 6 bara i izvršeno pobuđivanje erupcije    
     airliftom
-    korištene su dvije cisterne vode (ukupno 21 m3) te su urađeni potrebni priključci, armature,
     ventili, fleksibilna crijeva i dr. kao na slici br.2 i 3

    
slike 2 i 3
 
 
U toku radova  vršeno je i osmatranje fizičko-hemijskog kvaliteta vode iz bušotine te registrovano da u:

12h 35' – iz bušotine izlazi pitka zamućena voda,
 
 
12h 45' – pojava sitnih frakcija taloga, voda pitka
 
12h 50' – početak gubljenja vode oko bušotine,
 
12h 54' – voda oko konstrukcije bušotine  je intenzivno zamućena,
 
14h 00' – uzeti uzorci vode iz bušotine IEB-1  i iz cisterne. 
 
16h 00' – uzeti uzorci vode iz bušotine nakon erupcije
 
Također su uzeta dva uzorka vode u 14 h i 16 h i dati na labaratorijsko ispitivanje u Pivari, nakon čega su dobijeni rezultati. U uzorku u 14 h magnezij je iznosio 145 mg/l, a u 16 h vrijednost magnezija je bila 804 mg/l. Na osnovu provedenih terenskih i labaratorijskih ispitivanja, vidljivo je da je voda iz bušotine IEB-1 nakon erupcije mineralizovana. U 14h 30'' završeno je utiskivanje vode, dok je utiskivanje zraka obustavljeno u 15h 35'.

Nakon demontaže armaturne konstrukcije i konstrukcije za vještački air-lif, u 15h 48' došlo je do aktiviranja prirodnog air-lifta tj. do umjerene samoerupcije mineralne vode i plina CO2.  što se može vidjeti na Slici broj 4.i 5. Tokom samoizliva u orijentacionoj količini od cca 2-3 l/sec voda je bila zamućena i iznosila je sitan talog.
 

   
 slike 4 i 5

Uspostavljena "erupcija" odnosno prirodni air-lift mineralne vode i plina CO2   je trajala cca 15 minuta, nakon čega je ista u potpunosti prestala. Prilikom obilaska lokacije sutradan, 16.09. 2015.godine, konstatovano je da na bušotini nema niti samoizliva niti ima isticanja vode i plina oko bušotine, što se može vidjeti na slici br.6.

 

 
slika  6
 
 
P.S.

Nakon sastanka održanog u Pivari Tuzla 16.09.2015.godine, a nakon analize provedenih radova i dobijenih pozitivnih rezultata, dogovoreno je da se sačini ovaj izvještaj za Direktora Pivare i da stručni saradnik-konsultatnt po Ugovoru sa Pivarom Tuzla, Enver Brkić, što prije sačini i dostavi svoj Prijedlog za dalje aktivnosti.
 
 


Izvještaj sastavili:

1.mr.sci.Enis Bajramović,dipl.ing.____________________________

 
2.Alma Selesković, dipl.ing.geol._____________________________

3.Enver Brkić, dipl.ing. hidrogeolog.__________________________

 
Radove su izveli:

  1.  ''PIVARA'' d.d. Tuzla

  2.  ''GEOSERVIS'' d.o.o. Živinice
  3.  ''GEA'' d.o.o. Tuzla  i
 
  4.    Stručni saradnik-konsultant: Enver Brkić, dipl.ing. hidrogeolog

 
Dostavljeno: 

1 x Direktoru Pivara Tuzla, d.d.
 

1 x Federalnom ministarstvu rudarstva, industrije i energetike ,

                      
Prilog: kopija zadnje strane sa potpisima

 
U skladu sa zaključkom iz prethodnog, I Izvještaja i Zapisnika, Investitoru je 21.09.2015.godine  dostavljeno i Stručno mišljenje o dobijenim rezultatima i Prjedlog daljih  aktivnosti prema aktu u Prilogu.

 

 



 



 
           Po ovom prijedlogu daljih aktivnosti Investitor je nastavio  samostalno  izvoditi pojedine radove, bez konsultacija sa mnom i bez mojeg učešća u njihovom izvođenju.  Po naknadnom saznanju od predstavnika investitora koji je učestvovao u izvođenju ovih radova kao i po dobijenim foto i videozapisima o tome, vidljivo je da je ovakav "na svoju ruku" pokušaj  sanacije ove havarisane bušotine, bio potpuni promašaj. Naime, jednostavnim  površinskim zatrpavanjem betonom havarisanog kanala bušotine  i bušotinskog okruženjauz istovremeno pogrešno kompresiranje ("šutiranje")  bušotine u njenom filterskom dijelu, očito, saniranje nije ni moglo biti  uspješno. Rezultat je  još veća havarija tj. još veči proboj plina i vode kroz vanjski kanal  bušotine i svježu betonsku  ploču, kao na slikama  u prilogu.
 
 
 
Pogrešno kompresiranje filterske zone bušotine


 
Rezultat: Neuspješan pokušaj betoniranja pod erupcijom plina
 
 
           Nakon ovog neuspjelog pokušaja Investitor  se ponovo obratio  za  nastavak saradnje i završetak radova na sanaciji ove bušotine.S obzirom na to da je pomenutim prethodnim radovima havarija bušotine povećana, a time i šansa za jednostavnu sanaciju promijenjena, zbog većeg prodora plina CO2 oko bušotine, predložio sam nastavak sanacije po  Programu dodatnih, neophodnih radova, u dvije varijante,  kao u prilogu.



 

 
 
 
Predloženi Program radova Investitor je u cjelosti prihvatio i isti je trebao biti realizovan u toku mjeseca novembra 2015.godine, ali nije. Do djelimične realizacije programiranih radova je došlo tek u decembru 2015.godine, zbog dinamike koju je određivao Investitor. U međuvremenu tj. tokom cijelog novembra na bušotini se odvijala pojačana erupcija (havarija)  plina i vode,  prouzrokovana prethodnim pogrešnim i neuspjelim pokušajem sanacije, bez stručnog hidrogeološkog nadzora.  Neposredno pred početak radova po usvojenom Programu,  krajem novembra 2015.godine, erupcija plina CO2 i mineralne vode na bušotini i oko nje je u potpunosti prestala što je ukazivalo na ponovnu havariju, tj. na ponovno, novo, zarušavanje podzemlja u filterskom zaleđu bušotine!  Radovi su otpočeli uz neminovnu promjenu odnosno prilagodbu usvojenog Programa rada novonastaloj situaciji.

Nakon izvršene građevinske sanacije (tamponiranja) gornjeg dijela profila i okruženja bušotine  u okviru Prve varijante usvojenog Programa, izvršen je i pokušaj revitalizacije erupcije plina CO2 i mineralne vode na bušotini IEB-1, u čemu se djelimično uspjelo. Naime, vještačkim air-liftom je revitaliziran približno raniji kapacitet mineralne vode, ali nije došlo do obnavljanja samoizliva (prirodne erupcije mineralne vode i plina ), zbog zarušavanjem spriječenog dotoka plina CO2 prema bušotini. Opisano  ranije pogrešno izvođenje sanacije je izazivalo još veću havariju, tj. zarušavanje donjeg dijela bušotine sa blokadom kanala kojim dotiče plin CO2 u zaleđe filtera bušotine. O realizaciji tih radova  iz ovog usvojenog Programa  i postignutim rezultatima je, takođe,  sačinjen  i Investitoru dostavljen  " II Izvještaj" o provedenim radovima i dobijenim rezultatima sa Prijedlozima za dalji rad,  kao što se vidi u prilogu. 

PS.

Radove Druge varijante  usvojenog Programa na 
neuspješnom bunaru EB-1 u neposrednoj blizini, Investitor je, nažalost, opet  izvodio u vlastitoj režiji i na svoju ruku, pa rezultati nisu mogli biti prikazani u mom priloženom Izvještaju.


 

 
 

 
 
 
 


 
Nakon dostavljanja ovog II izvještaja Investitoru 15.12.2015.godine Investitor se nije više oglašavao u smislu dogovora oko daljnjih radova tj. nije došlo do obnavljanja ugovora o mom angažovanju za 2016.godinu. Neposrednim uvidom na terenu dana 31.12.2015.godine ustanovio sam da je bušotina iEB-1 konačno obezbijeđena rešetkastom konstrukcijom kako je predviđeno Programom, ali i da je još uvijek "mrtva" tj. na bušotini niti oko nje nije još bilo nikakvih znakova prodora (erupcije plina). Ovo je ukazivalo na ozbiljne razmjere poremećaja podzemlja u filterskoj zoni bušotine i iznad nje. U prilogu je fotografija od tog dana.




 
Bušotina IEB-1, dana 31.12.2015. godine.
Nema prodora niti plina CO2 niti mineralne vode u i okolo bušotine






Neki rezultati hidrogeoloških istraživanja u mojoj profesionalnoj karijeri, do penzionisanja i dalje.