Imajući u vidu utvrđene Ugovorne obaveze prema gradovima investitorima vodovoda i nedostatke Glavnog projekta vodozahvata na principu kaptažnog, gravitacionog zahvatanja svakog izvora u vrelu pojedinačno, dobronamjerno i kao mlad naivno je predložio Upravi da se promijeni projekat pojedinačnih zahvata izvora u bunarski zahvat cijelog vrela na 3-4 optimalne tačke izvorišta i iskoristi njegov arteški karakter kako bi se povećao ukupni kapacitet vodozahvata. Nadalje, predložio je da se odvodne cijevi iz svakog bušenog bunara kao vodozahvata spuste na dubinu do -4 m i time dodatno obezbijedi "pumpanje" vode iz svih bunara precrpljenjem tj. gravitacionim sniženjem nivoa vode u bunarima do -4 m, jer je niveleta glavnog sabirnog odvodnog cjevovoda od izvorišta dalje, to omogućavala. Tim izmjenama se, na bazi stvarnih provedenih testova, obezbjeđivala nedostajuća ugovorena količina vode na zahvatu tokom cijele godine.
Ovaj prijedlog je, međutim, umjesto pohvale i podrške naišao na žestoko protivljenje projektanta gravitacionog zahvata i Uprave zbog činjenice da je glavni sabirni odvodni cjevovod, i pored pismenog upozorenja autora stranice kao predlagača izmjene Projekta da se to ne radi, položen u dužini cca 1 km od izvorišta dalje. Kada je njegovom upornošću konačno, uz podršku nadležnih republičkih vodoprivrednih organa, prijedlog novog bunarskog rješenja vodozahvata prihvaćen, uslijedili su orkestrirani bojkoti realizacije tog projekta unutar Vodovoda Tuzla kao odgovornog investitora. Glavni razlog, osim činjenice o odbacivanju postojećeg i izradi novog rješenja vodozahvata je bio taj što se već položeni pomenuti odvodni cjevovod (položen plitko na dubini do -1 m) morao ili napustiti ili izvaditi i položiti na dubinu od -4 m. Osim uslovne "bruke" projektanta to je bio i značajan dodatni finansijski izdatak koji nije bio planiran, a izazvan je nekorektnim i neprofesionalnim odnosom nadređenih prema pomenutom prijedlogu.
Da bi se to izbjeglo, novi-stari projektant zahvata je bio predvidio da se u svaki bunar ugrade dubinske pumpe pojedinačne snage cca 50 KW za podizanje vode kako bi se upumpala u plitko položeni neodgovarajući cjevovod, uz izgradnju trafo stanice i dalekovoda do vrela itd.
Na kraju, uz teške muke, sve pomenuto je odbačeno, a prihvaćeno je i vodozahvat je izgrađen po prijedlogu autora ove stranice, a to je značilo da: neće biti ugradnje pumpi i ostale infrastrukture, da se plitko položeni cjevovod dužine cca 1 km i prečnika 700 mm izvadi i položi na novoj dubini do -4 m, da se odvodni cjevovodi iz svakog bunara polože na dubini od -4 m i svi saberu u jedan gravitaciono odvodni cjevovod od vrela do pumpne stanice u Živinicama. Ovo je detaljnije prikazano u priloženom kopiranom tekstu stručnog rada autora ove stranice pod nazivom "Zahvat Toplice kod Tuzle", objavljenom na VII Simpozijumu o hidrogeologiji i inženjerskoj geologiji u Novom Sadu 1982.godine. Kao koautor rada naveden je, u okviru poznate prakse, kolega sa fakulteta - diplomac.