Voda je čudo! I izvor i osnov i nosilac života!

2015. - 2020. Pokušaj revitalizacije uništene bušotine IEB-1


Posjetitelj stranice je iz:    us

 //enver-brkic-hidrogeolog.page.tl/2015-.--_-2020-.---Poku%26%23353%3Baj-revitalizacije-uni%26%23353%3Btene--bu%26%23353%3Botine-IEB_1.htm

           

Uvodna informacija na video linku:
https://youtu.be/G0F3w4zUAWo 

Poštovani/e,

Nakon višegodišnjeg   neadekvatnog (neodgovornog!)  inspekcijskog nadzora  i nebrige
nadležnih državnih organa odgovornih za  nadzor korištenja izdatih odobrenja odnosno
Ugovora o datoj koncesiji za istraživanje i eksploataciju izvorišta "Tuzlanskog kiseljaka Mg++",
došlo je do havarije i uništenja  te gotove (završene) istražno-eksploatacione bušotine  prirodne
mineralne (kisele) vode pod nazivom  IEB-1. Naime, ova bušotina je  1998. godine  bila
tehnički  potpuno finalizirana za eksploataciju nakon čega je detaljno ispitana radi utvrđivanja
eksploatacionih rezervi i kvaliteta mineralne vode i plina CO2 te njihove verifikacije u skladu sa
Zakonom. Na osnovu tih radova i urađene neophodne tehničke dokumentacije ona je postala
predmet Koncesije nakon 2002.godine.


Od tada pa do 2015.godine, iz razloga koji su detaljno opisani u nastavku, ova bušotina je bila praktično mrtva, a ovakav prirodni resurs neiskorišten u veoma bitnom periodu za Tuzlanski kanton i šire. 

Naime, poslije dugog vremena neadekvatnog održavanja i niza nepotrebnih i nestručnih manipulacija ušćem bušotine od strane nosioca koncesije  (Pivare Tuzla) te nestručnih tehničkih improvizacija u cilju odvođenja  samoizliva mineralne vode (manjeg kapaciteta) za lokalno stanovništvo, na udaljenost od preko 100 m odnosno izvan planirane buduće ograde izvorišta, ova bušotina je praktično ugušena i havarisana. Došlo je do neizbježnog nekontrolisanog proboja plina CO2 pored bušotinske konstrukcije do površine terena, usljed čega je prirodni samoizliv prestao.


Nije mi poznato kada se tačno  to desilo, ali je tek u avgustu 2015.godine, na zahtjev nosioca koncesije tj. Pivare Tuzla, došlo do mog prvog uključivanja kao stručnog konsultanta i projektanta pomenute bušotine, radi pokušaja njenog spašavanja. Sklopljen je međusobni ugovor o mjesečnom kontinuiranom pružanju potrebnih stručnih konsultantskih usluga na revitalizaciji ove bušotine uz paušalnu i simboličnu naknadu u visini moje mjesečne penzije!.

Ja sam  izanalizirao postojeće stanje i šta je do toga dovelo, sačinio Program neophodnih radova koje je investitor Pivara Tuzla prihvatio, iskordinirao odgovarajuće pripreme i radovi su ubrzo započeti.

Međutim, i pored očitih početnih uspjeha  na revitalizaciji ove bušotine pod mojim nadzorom u okviru tekućeg ugovora, što se može vidjeti iz Izvještaja koji su priloženi u okviru ove podstranice, nosilac koncesije i naručilac radova Pivara Tuzla je realizaciju započetih radova, predviđenih mojim Programom radova, u kritičnim momentima  nastavljao  izvoditi samoinicijativno, bez mog obavještavanja i mog stručnog nadzora, nesvjesno mijenjajući situaciju i pogoršavajući stanje bušotine na terenu. To sam izričito naglasio u svojim  stručnim izvještajima Investitoru, ali bez efekta? Iz meni nikad obrazloženih  i neobjašnjenih razloga ubrzo je uslijedilo  i neobnavljanje pomenutog ugovora sa mnom  i neobrazloženo izbjegavanje  mog daljeg angažovanja kao stručnog konsultanta...?

Pretpostavljam da  je tada,  nekome na strani Investitora,  moja mjesečna naknada  za stručni rad bila prevelika pa je "besplatno" angažovan  neki drugi, "stručniji" konsultant  ili  se samom Investitoru (nakon početnog vidnog uspjeha) situacija na terenu učinila jasnom i jednostavnom pa mu stručni konsultant kao ja više nije ni trebao!? Da li je bio u pravu kada je tako postupio Investitor je imao priliku da se sam uvjeri u periodu od još četiri izgubljene godine nakon toga,  plaćajući brojne nepotrebne i predimenzionirane radove, a ipak neriješenim ključnim stručnim problemima na samom izvorištu koji su osnov svih planiranih budućih  investicija.  

Iz prakse znam da nije  isključena mogućnost  i  da su neki vanjski "stručniji" kontra-konsultanti, svojim konsultacijama "razvlačili pamet" i trošili novac neupućenog(?)  Investitora  u dugom vremenu  nakon završetka svih potrebnih radova na bušotini IEB-1  do danas. Na taj način su se, naravno, uz sigurno nesimboličnu  naknadu, "ubacili" u rješavanje problematike koja nije ni postojala te pokušali "stručno" zamagliti ili "zatrti put" nastanka ovog izvorišta u okviru istraživanja koja sam ja proveo, kako bi ubacili sebe kao autore!
 
Takođe, iskustva iz prakse, ukazuju na to da su to mogle biti  i neke moje domaće "stručne kolege" sa  ciljem  preotimanja autorstva nad lociranjem i izradom ove arteške bušotine mineralne vode na Ljubačama, stručno verifikovane pod nazivom  IEB-1,  te "izrade nove bušotine" i "nove" tehničke dokumentacije izvorišta  pod svojim imenom uz kopiranje (plagiranje)  suštine tehničke dokumentacije o ovom izvorištu čiji sam ja stvarni autor. Naime, prvu kompletnu istraživačku dokumentaciju, Elaborat o ovom i drugim izvorištima "Tuzlanskog kiseljaka Mg++ ", koja je odbranjena pred nadležnim organima FMERI i deponovana  u tom Federalnom ministarstvu, uradio sam ja kao „Saradnik ekspert“  Rudarsko - geološkog fakulteta u Tuzli - nosioca izrade ove dokumentacije po Ugovoru sa Pivarom Tuzla! 

Ko su bile te "stručne kolege" (u narodu se za takve ljude kaže "hulje"!) odnosno ko je bio dugogodišnji "stručni" kontra-konsultant iz sjene ne znam, al' saznat će se! 
Danas je, nakon više od 20 godina nepotrebnog iživljavanja nad ovim skoro uništenim, a odranije potpuno verifikovanim velikim prirodnim i komercijalnim resursom  ovog kraja i FBiH,  više nego jasna slika  njihove "stručnosti" i stvarnih namjera.  

Nije isključena ni treća  mogućnost  tj. da je u pitanju bila  smišljena,  skrivena  namjera dugoročne (20-godišnje) blokade ili onemogućavanja  aktiviranja ovog velikog privrednog potencijala na ovom području, u nečijem stranom interesu!

Dobar razlog  za to može biti u poznatoj činjenici da  je  provedenim istraživanjima dokazano da svega 8% potvrđenih rezervi (komercijalnog kapaciteta) ovog izvorišta pokriva cjelokupnu predratnu godišnju potrošnju svih mineralnih voda prodatih u bivšoj Republici Bosni i Hercegovini!. Sve mineralne vode (osim Sarajevskog kiseljaka) su ranije dopremane iz Srbije, Hrvatske i Slovenije.

Koje od navedenih mogućnosti i razloga za ovako dugu "stručnu" patnju i mešetarenje oko ovog izvorišta su zaista bili ili jesu u igri, vrijeme će pokazati, pošto je ovo izvorište konačno dospjelo u ruke provjerene i u svemu uspješne kompanije "Bingo" d.o.o.  Tuzla. Vrijeme će pokazati da li se "igranka" oko ove mineralne vode nastavlja i na koji način!

Od kraja 2015.godine do danas, povremeno, obiđem lokalitet izvorišta Ljubače sa nadom da ću jednom vidjeti da se stvari pokreću sa mrtve tačke na bolje. Kao osoba koja je kao istraživač i projektant uložila izuzetno veliki stručni napor u istraživanje, lociranje i stručno dokumentovanje ovog izvorišta prirodne mineralne vode i prirodnog plina CO2, njihovog kvaliteta i eksploatacionih rezervi, logično je i za očekivati je  da sam zainteresiran za njegovu punu funkcionalnost i sudbinu.  

Kao građanin, koji je bio inicijator i organizator prve komercijalne proizvodnje i prodaje ove mineralne vode još daleke 1993. godine pod nazivom  "Tuzlanski kiseljak Mg++", vrlo sam zabrinut za njenu komercijalnu sudbinu na sve rigoroznijem i kontrolisanijem  tržištu mineralnih voda. Razlog za zabrinutost je u činjenici da se ova voda i danas dovozi auto cisternom sa istog izvorišta kao i 1993.godine, distancno  prerađuje i ograničeno flašira u Pivari Tuzla, što je tehnološki neprirodno, a zbog sanitarnih rizika i neprihvatljivo.

Takva proizvodnja je mogla da se organizuje i "prođe" u ratom blokiranom području Tuzle, ali je nevjerovatno da to odgovorni organi tolerišu i danas, nakon više od 25 godina.
 
Ovo ističem zbog činjenice da bi bilo katastrofalno za budućnost ove vode da je slučajno ili namjerno zadesi sudbina "Muške vode" iz Kladnja, koja je na "vrhuncu slave", sistematskom (naručenom)  inspekcijom,   bila prinuđena na potpuno povlačenje sa svih (i evropskog!) tržišta, zbog sanitarne neispravnosti. I ta voda je bila dovožena cisternom sa izvorišta u Kladnju u pogon za obradu i flaširanje u tadašnjoj Mljekari Tuzla. Nikad se više nije vratila na tržište i pored više  pokušaja obnavljanja proizvodnje.


Nosilac Koncesije na istraživanje i eksploataciju izvorišta  prirodne mineralne vode pod imenom "Tuzlanski kiseljak Mg++", Pivara Tuzla je, u prethodnom periodu,  bez pokušaja  eksploatacije  ove vrlo izdašne bušotine  pristupio izradi novog vodozahvata (bušenog bunara prečnika 250 mm i dubine 100 m) u neposrednom okruženju bušotine IEB-1. Izrada tog vodozahvata je, navodno, vršena prema Glavnom rudarskom projektu, u čijoj je izradi kao glavni saradnik bio i autor Projekta i vlasnik ove webstranice. Iz nepoznatih razloga investitor, Pivara Tuzla, je propustila mogućnost da projektanta pomenute bušotine uključi čak ni u obavezni projektantski nadzor na izradi  pomenutog objekta. 


Prema kasnije dostupnoj dokumentaciji i konačnom izgledu rađenog i napuštenog bunara, očito je da su i  izabrani izvođač i stručni nadzor bili bez iskustva u izvođenju ovakvih specijalističkih hidrogeoloških radova i objekata. Naime, bilo je vidljivo da je Izvođač radova  "na silu" i bezuspješno, pokušavao da izradi ugovoreni zahvat (bušeni bunar) ili postigne bilo kakav pozitivan rezultat na njemu tj. da dobije ili vodu ili plin CO2!. Morao je imati jake noćne more zbog činjenice da su ta voda i taj plin,  10-tak m dalje, u značajnoj količini i pod značajnim pritiskom eruptirali na bušotini IEB-1!


Nakon niza neuspješnih pokušaja i improvizacija u dužem vremenu, kojima je uništen (havarisan) te ostao nedovršen i pomenuti bunar, izvođač je morao odustati tj. napustiti lokalitet. Ovim "na silu" radovima je izazvana  destrukcija i zarušavanje podzemlja oko bušotine neuspjelog bunara što se odrazilo čak do površine terena, sa vidljivim slijeganjem terena oko bunara. Na priloženim fotografijama se vidi položaj ovog neuspjelog bunara u odnosu na bušotinu  IEB-1, sa ulegnućem neposredno uz betonski blok bunara.


Kako je opisana manipulacija "stručno" tekla u prethodnom vremenu (ako nekoga interesuje!) može da se vidi iz niže priložene dokumentacije i mojih sukcesivno napisanih tekstova o Stanju i radovima na ovom izvorištu  tokom 2015. godine pa sve do danas! Svrha opisivanja te petljanije je da ostane pisani trag o tome kako je to sve teklo i zašto je to tako kako jeste danas!


Izgled istražno-eksploatacione bušotine IEB-1 na lokaciji Ljubače 1998.godine i 17 godina poslije tj. 2015.godine, vidi se na priloženim  fotografijama u nastavku.

 
Bušotina IEB-1 Ljubace 1998.godine




  Ista bušotina IEB-1 Ljubace  2015.godine


U avgustu  2015. godine, na inicijativu nosioca Koncesije za istraživanje i eksploataciju ovog izvorišta - Pivare Tuzla, došlo je prvi put do mog stručnog angažovanja, po Ugovoru
o pružanju  projektantskih i konsultantskih usluga, na rješavanju problematike sanacije i eventualne revitalizacije ovog izvorišta. Nakon nekoliko sastanaka dogovorena je realizacija mog usvojenog Programa i sadržaj rada na pokušaju sanacije ove bušotine o čemu je, nakon njegove realizacije, sačinjen pisani " I Izvještaj",  priložen u nastavku.


                                                

I Izvještaj

o provedenim radovima na pokušaju sanacije
 i revitalizacijebušotine IEB-1, Ljubače


U skladu sa Zapisnikom sa sastanka na temu ''Rješavanje problematike sanacije (revitalizacije) bušotine IEB-1 Ljubače, dana 15.09.2015.godine na lokalitetu Ljubače izvršeni su određeni hidrogeološki radovi sa ciljem sanacije kanala bušotine i dobijanja ponovne prirodne  erupcijeplina i vode na bušotini, koje nije bilo prije početka radova kako se vidi na slici br.1

  


 slika 1: Izgled bušotine prije revitalizacije


Prema nacrtu i tehničkim zahtjevima stručnog saradnika-konsultanta, Brkić Envera, dipl.ing. hidrogeologije, urađeno je sljedeće:

-    napravljen je i postavljen poseban armaturni sklop na tjeme bušotine IEB-1,
-    obezbjeđen je kompresor za zrak i izvršeno pobuđivanje erupcije  air-liftom
-    korištene su dvije cisterne vode i u urađeni potrebni priključci, armature,
     ventili, fleksibilna crijeva i dr. kao na slici br.2 i 3


                                                                                     
                                                                                                                                  slika 2


                                                                                  

                                                                                                                               slika 3

U toku radova  vršeno je i osmatranje fizičko-hemijskog kvaliteta vode iz bušotine u vremenu te registrovano da u:

12h 35' – iz bušotine izlazi pitka zamućena voda,

12h 45' – pojava sitnih frakcija taloga, voda pitka
12h 50' – početak gubljenja vode oko bušotine,
12h 54' – voda oko konstrukcije bušotine  je intenzivno zamućena,
14h 00' – uzeti uzorci vode iz bušotine IEB-1  i iz cisterne. 16h 00' – uzeti uzorci vode iz bušotine nakon erupcije

Također su uzeta dva uzorka vode u 14 h i 16 h i dati na ispitivanje u Pivari Tuzla. 
U uzorku u 14 h magnezij je iznosio 145 mg/l, a u 16 h vrijednost magnezija se popela na 804 mg/l. Na osnovu provedenih terenskih i laboratorijskih ispitivanja, vidljivo je da je voda iz bušotine IEB-1 nakon erupcije mineralna kao i prije. U 14h 30'' završeno je utiskivanje vode, dok je utiskivanje zraka obustavljeno u 15h 35'.

Nakon demontaže armaturne konstrukcije i konstrukcije za vještački air-lif, u 15h 48' došlo je do aktiviranja prirodnog air-lifta tj. do umjerene samoerupcije mineralne vode i plina CO2.  što se može vidjeti na slici broj 4.i 5. Tokom samoizliva u orijentacionoj količini od cca 2-3 l/sec voda je bila zamućena i iznosila je sitan talog. 

                        
                      slika 4                                                                                                slika 5                            


Uspostavljena "erupcija" odnosno prirodni air-lift mineralne vode i plina CO2  je trajala cca 15 minuta, nakon čega je ista u potpunosti prestala. Prilikom obilaska lokacije sutradan, 16.09. 2015.godine, konstatovano je da na bušotini nema niti samoizliva niti ima isticanja vode i plina oko bušotine, što se može vidjeti na slici br.6.

 
slika  6


Nakon sastanka održanog u Pivari Tuzla 16.09.2015.godine, a nakon analize provedenih radova idobijenih pozitivnih rezultata, dogovoreno je da se sačini ovaj izvještaj za Direktora Pivare i da stručni saradnik-konsultatnt po Ugovoru sa Pivarom Tuzla, Enver Brkić, što prije sačini i dostavi svoj Prijedlog za dalje aktivnosti.


 Izvještaj sastavili:

1.mr.sci.Enis Bajramović,dipl.ing.____________________________
2.Alma Selesković, dipl.ing.geol._____________________________
3.Enver Brkić, dipl.ing. hidrogeolog.__________________________

Radove su izveli:

  1.  ''PIVARA'' d.d. Tuzla
  2.  ''GEOSERVIS'' d.o.o. Živinice
  3.  ''GEA'' d.o.o. Tuzla  i 
  4.   Stručni saradnik-konsultant: Enver Brkić, dipl.ing. hidrogeolog

 Dostavljeno: 

1 x Direktoru Pivara Tuzla, d.d.
1 x Federalnom ministarstvu rudarstva, industrije i energetike
      Prilog: kopija zadnje strane sa potpisima

 

 

U skladu sa zaključkom iz prethodnog I Izvještaja i Zapisnika Investitoru je 21.09.2015.godine  dostavljeno i Stručno mišljenje o dobijenim rezultatima i Prjedlog daljih  aktivnosti prema aktu u Prilogu.

 

 



Po ovom prijedlogu daljih aktivnosti Investitor je, nažalost, nastavio  samostalno  izvoditi pojedine radove, bez konsultacija sa mnom i bez mojeg učešća u njihovom izvođenju.  Po naknadnom saznanju od predstavnika investitora koji je učestvovao u izvođenju ovih radova kao i po dobijenim foto i videozapisima o tome, vidljivo je da je ovakav "na svoju ruku" pokušaj  sanacije ove havarisane bušotine, bio potpuni promašaj.

Naime, jednostavnim  površinskim zatrpavanjem betonom havarisanog kanala bušotine  i  bušotinskog okruženja,  uz istovremeno pogrešno kompresiranje ("šutiranje")
bušotine u njenom filterskom dijelu, očito, saniranje nije ni moglo biti  uspješno.Rezultat je  još veća havarija tj. još veči proboj plina i vode kroz vanjski kanal  bušotine i svježu betonsku  ploču, kao na slikama  u prilogu


 Pogrešno kompresiranje
filterske zone bušotine


 Neuspješan pokušaj
betoniranja pod erupcijom plina
 

Nakon ovog neuspjelog pokušaja Investitor  se ponovo obratio  za  nastavak saradnje i završetak radova na sanaciji ove bušotine. S obzirom na to da je pomenutim prethodnim nestručnim radovima havarija bušotine povećana, a time i šansa za jednostavnu sanaciju  promijenjena  zbog još većeg prodora plina CO2, predložio sam  Program dodatnih,neophodnih
radova u dvije varijante kao u Prilogu.



 
 

Predloženi Program radova Investitor je u cjelosti prihvatio i isti je trebao biti realizovan u toku mjeseca novembra 2015.godine, ali nije. Do djelimične realizacije programiranih radova je došlo tek u decembru 2015.godine, zbog dinamike koju je određivao Investitor. U međuvremenu tj. tokom cijelog novembra na bušotini se odvijala pojačana erupcija (havarija)  plina i vode,  prouzrokovana prethodnim pogrešnim i neuspjelim pokušajem sanacije, bez stručnog hidrogeološkog nadzora.  Neposredno pred početak radova po usvojenom Programu,  krajem novembra 2015.godine, erupcija plina CO2 i mineralne vode na bušotini i oko nje je u potpunosti prestala što je ukazivalo na ponovnu havariju, tj. na ponovno, novo, zarušavanje podzemlja u filterskom zaleđu bušotine!  Radovi su otpočeli uz neminovnu promjenu odnosno prilagodbu usvojenog Programa rada novonastaloj situaciji.

Nakon izvršene građevinske sanacije (tamponiranja) gornjeg dijela profila i okruženja bušotine  u okviru Prve varijante usvojenog Programa, izvršen je i pokušaj revitalizacije erupcije plina CO2 i mineralne vode na bušotini IEB-1, u čemu se djelimično uspjelo. Naime, vještačkim air-liftom je revitaliziran približno raniji kapacitet mineralne vode, ali nije došlo do obnavljanja samoizliva (prirodne erupcije mineralne vode i plina ), zbog zarušavanjem spriječenog dotoka plina CO2 prema bušotini. Opisano  ranije pogrešno izvođenje sanacije je izazivalo još veću havariju, tj. zarušavanje donjeg dijela bušotine sa blokadom kanala kojim dotiče plin CO2 u zaleđe filtera bušotine. O realizaciji tih radova  iz ovog usvojenog Programa  i postignutim rezultatima je, takođe,  sačinjen  i Investitoru dostavljen  " II Izvještaj" o provedenim radovima i dobijenim rezultatima sa Prijedlozima za dalji rad,  kao što se vidi u prilogu. 


PS.

Radove Druge varijante  usvojenog Programa na neuspješnom bunaru EB-1 u neposrednoj blizini, Investitor je, nažalost, opet  izvodio u vlastitoj režiji i na svoju ruku, pa rezultati nisu mogli biti prikazani u mom priloženom Izvještaju.

 

 


Nakon dostavljanja ovog II izvještaja Investitoru 15.12.2015.godine Investitor se nije više oglašavao u smislu dogovora oko daljnjih radova tj. nije došlo do obnavljanja ugovora o mom angažovanju za 2016.godinu.

Neposrednim uvidom na terenu dana 31.12.2015.godine ustanovio sam da je bušotina IEB-1 konačno obezbijeđena rešetkastom konstrukcijom kako je predviđeno mojim Programom, ali i da je još uvijek "mrtva" tj. na bušotini niti oko nje nije još bilo nikakvih znakova prodora (erupcije) plina.

Ovo je ukazivalo na ozbiljne razmjere poremećaja podzemlja u filterskoj zoni bušotine i iznad nje.
 
 


Stanje na dan 24.02. i  01.10.2016.godine

 
Kao autor istraživač i projektant samoinicijativno sam nastavio da pratim zbivanja oko ove istražno-eksploatacione bušotine. Prilikom obilaska dana  24.02.2016. godine ustanovio sam da je, negdje u periodu januar - februar 2016.godine, konačno  došlo do prirodnog obnavljanja, tj. ponovnog prodora plina CO2 i mineralne vode, ali ne na cijevi bušotine već okolo  prekrivne zaštitne betonske ploče oko bušotine. Prirodni plin CO2 je opisanim zarušavanjem očito bio spriječen da teče prema filterskom (prijemnom) dijelu bušotine koja je tokom zadnjih radova, bila očišćena i ostavljena potpuno prohodna od dna do vrha. Pritisak nadolazećeg plina u zaleđu filtera bušotine je postepeno rastao dok konačno nije probio novi kanal kroz zarušeno okruženje, ali na višem nivou prema površini, u okruženju postojeće eksploatacone cijevi bušotine. Na bušotini niti u njenom okruženju nisu zapaženi tragovi nikakve aktivnosti Investitora od prethodnog vremena do tada. Nije mi bilo poznato da li je  investitor ovu pojavu registrovao.
 
Tada je, prema usvojenom ranijem Programu, bilo potrebno odmah pokušati ponovo pobuditi bušotinu preko specijalne ugrađene bakarne cijevne konstrukcije dužine 40 m, od vrha bušotine do nadfilterskog dijela, na način opisan u mom posljednjem Izvještaju. S obzirom na to da se Investitor i dalje nije javljao u vezi sa novonastalom situacijom (koju očito nije ni pratio), ostalo je da se čeka kada će to vidjeti i kada će se  sjetiti da pročita moj Izvještaj sa prijedlogom šta da se uradi u tom slučaju te da to i pokuša. To je, konačno, ali opet "na svoju ruku"  i uradio, negdje polovinom ove godine. To je  informacija dobijena od predstavnika Investitora, na moj upit,  kada sam ponovnim obilaskom bušotine 01.10.2016.godine, ustanovio da je bilo radova na bušotini i da je, u skladu sa očekivanjem, ponovo uspostavljen  ograničeni prirodni samoizliv mineralne vode i plina CO2.
 
Tom intervencijom je, preko ranije ugrađene bakarne cijevne konstrukcije i uz pomoć kompresora, po principu air-lifta, ostvaren  potpritisak u filterskoj zoni bušotine u odnosu na nadpritisak CO2 u širem okruženju, usljed čega je došlo do povlačenja i ograničenog proboja plina CO2 ponovo u bušotinu. Na ovaj način je  obnovljen samoizliv tj.  prirodna erupcija mineralne vode i plina što se vidi na slici u prilogu, od dana 01.10.2016.godine.


    Bušotina IEB-1 sa loše improviziranim
samoizlivom, 01.10.2016.godine



Ovim je potvrđena moja polazna pretpostavka upućena Investitoru još prije početka ikakvih radova, da postoji realna mogućnost sanacije i revitalizacije bušotine IEB-1, koja je dugo bila u havarisanom stanju.

Nažalost, dogovarane aktivnosti i usvojeni programi zajedničkog rada nisu  tekli u kontinuitetu i sa potrebnim uvažavanjem specifičnosti hidrogeološke  problematike i struke od strane Investitora. 

Prihvaćenim planiranim radovima, u kritičnim fazama rada, Investitor je znao  pristupati bez da me obavijesti odnosno bez stručnog projektantskog nadzora - "na svoju ruku".  Ovo je možda bilo posljedica nastojanja da se nešto kobajagi "uštedi" na projektantskim i stručnim uslugama, ali je  u konačnici,  rezultiralo samo djelimičnim  prividnim uspjehom. 

Međutim, ovako odrađen posao je nepotrebno otvorio nova stručna pitanja i zasigurno nove buduće troškove,  koji se odnose na ponovno pribavljanje stručnih odgovora 
na pitanješto i kako sada dalje, kao što su:
 

1.- da li je dostignuti stepen revitalizacije ponovljene IEB-1, u odnosu na ranije dokumentovano   stanje, maksimum koji se                 revitalizacijom mogao postići?
2.- da li je novouspostavljeno stanje bušotine stabilno tj. da li može doći do ponovne blokade dotoka plina?
3.- sa kojim novim, potvrđenim eksploatacionim rezervama  i kvalitetom mineralne vode 
     Investitor može nadalje racunati sa ovog izvorišta, jer prethodni podaci i dokumentacija u vezi sa izdatom Koncesijom sada           više ne odgovaraju novom stanju?
4.- na kojoj novoj lokaciji se, eventualno, može uspješno  izgraditi drugi  bunar pošto je prvi pokušaj  propao, kako se vidjelo na         priložeim fotografijama?
5.- na kojem je nivou (dubini) sada narušeno primarno izvorište plina CO2 (ključno za ovo arteško izvorište), i koliko je ubuduće         "osjetljivo" na eventualno ponovno zarušavanje krovine itd.?



Stanje na dan 25.02.2017.godine


Dana 25.02.2017.godine sam ponovo obišao lokalitet bušotine na Ljubačama sa ciljem da vidim da li ima kakvih promjena u odnosu na stanje od 01.10. 2016.godine. Kako se na priloženim fotografijama vidi,  na bušotini i okruženju nisu izvođeni nikakvi novi građevinski radovi, a obnovljeni samoizliv na improvizovani  PVC odvod je ponovo prestao.  Prirodni plin CO2 se ponovo probio ispod prekrivne betonske ploče okolo bušotine... Ovo je, nažalost, normalno, jer je improvizacija i nestručna manipulacija ventilima na samoizlivu i ušću bušotine od strane investitora u proteklom periodu, stvorila dodatne hidrauličke otpore isticanju i ponovno "gušenje" tek obnovljenog i još nestabilizovanog  samoizliva. Postepeno rastući pritisak plina CO2, zbog pomenutog otpora na ušću bušotine, doveo je do ponovne havarije bušotine tj. do toga da se plin CO2 ponovo probije izvana, pored cijevi  bušotine tj. kroz već ozbiljno narušeno i  nestabilizovano bušotinsko okruženje.
  
 
Proboj plina CO2 i mineralne vode
ispod pokrovne zaštitne ploče 
bušotine IEB-1 Ljubače, 25.02.2017.


 
Prestanak improvizovanog samoizliva 
plina CO2 i mineralne vode iz bušotine
IEB-1 Ljubače, 25.02.2017.      
 

Stanje na dan 05.01.2018.godine

Dana 05.01.2018.godine sam ponovo obišao lokalitet bušotine na Ljubačama sa ciljem da vidim da li ima kakvih promjena u odnosu na stanje od prošle godine. Posebno zbog toga što se iz nekih izvora moglo čuti da bi se stanje u vezi sa ovim projektom moglo značajno promijeniti!? Iskreno se nadam da ta promjena može biti samo pozitivna, jer, navodno, "Tuzlanski kiseljak Mg++" u nekoj formi preuzima vrlo uspješna mega kompanija "Bingo" Tuzla. Znajući šta i kako ta kompanija radi na komercijalnom tržištu i u vlastitoj proizvodnji, vjerujem da je neko u toj kompaniji prepoznao ogromni potencijal i vrijednost  "Tuzlanskog kiseljaka Mg++" kao lokalnog resursa rijetkog kvaliteta na širokom prostoru Balkana.

Na današnji dan, nažalost, izvorište ovog neiskorištenog domaćeg bogatstva izgleda jadno da jadnije ne može biti  i na najjednostavniji način govori o nama odnosno o tome ko smo, šta smo, kakvi smo i koliko znamo...Nakon skoro 20 godina "gazdovanja" koncesijom za istraživanje i eksploataciju izvorišta "Tuzlanskog kiseljaka Mg++" od strane ugovornog nosioca koncesije Pivare Tuzla d.d. i isto tako "odgovorne" nebrige nadležnih organa koji su izdali i nadzirali korištenje  te koncesije,  naredne slike najjednostavnije pokazuju do čega je to dovelo...
 
 
Bušotina IEB-1 Ljubace 1998.g,
ograđena i zaštićen,a prije 20 godina

 
 
Razrušena zaštitna ograda i smetljište oko
iste bušotine danas, nakon 20 godina "gazdovanja"
 





Izgled improvizovane neuspjele
česme za lokalno stanovništvo...

Dana 20.03.2019.godine sam obišao lokalitet IEB-1 bušotine na Ljubačama sa ciljem da vidim da li ima kakvih promjena u odnosu na stanje od prošle godine, kada je, navodno, "Tuzlanski kiseljak Mg++"   preuzela  uspješna privredna  kompanija "Bingo" Tuzla.  Znajući šta i kako ta kompanija radi na komercijalnom tržištu i u vlastitoj proizvodnji, povjerovao sam da će brzo prepoznati ogromni potencijal i komercijalnu vrijednost  "Tuzlanskog kiseljaka Mg++" kao prirodnog resursa mineralne vode rijetkog kvaliteta na širokom prostoru Balkana i pokrenuti stvar sa mrtve tačke.

Međutim, na današnji dan, nažalost, odranije istraženo i dokazano izvorište ovog neiskorištenog domaćeg prirodnog bogatstva izgleda  još jadnije nego što je bilo u približno isto vrijeme  2018. godine. Prema situaciji na terenu je očito da je ovo izvorište privremeno napušteno, jer mu se više ne može ni pristupiti kolima kako je to do sada bilo moguće.

Naime, novim prilaznim putem, izgrađenim u visokom nasipu od glavnog ulaza u šire ograđeni lokalitet izvorišta LJubače pa sve do novog lokaliteta za bušenje, stari pristupni put ka postojećem izvorištu  i IEB-1 je isključen iz upotrebe.  





Lokacija bušenja drugog bunara,26.09.2019.


Nova lokacija za, praktično ponovno  istražno bušenje, je utvrđena na cca 100 m  od postojeće  bušotine IEB-1, a između ranije izrađenih plićih geoistražnih bušotina OGB-5  i OGB-6. Uvodna kolona od betonskih kanalizacionih cijevi prečnika cca 500 mm i dubine cca 3.0 - 4.0 m je već ugrađena u kameni nasip oko nje, pripremljen za postavljanje bušaće garniture.Sa slike u prilogu se može vidjeti da su pripremni radovi  za novo bušenje, bar što se tiče kvaliteta nasipa puta, izvršeni temeljito i ozbiljno. Iskreno, obradovao sam se viđenom pozitivnom promjenom na terenu i vjerovatnom namjerom da se ovo izvorište konačno počne stavljati u funkcju i koristiti. Međutim, nije mi jasno zašto je ovaj drugi bunar predviđen baš na ovoj lokaciji?

Ne tvrdim da sam ja potpuno u pravu, ali rezultati ranijih istraživanja ovog lokaliteta na kojima sam i ja radio i u koja sam dobro upućen nisu optimistična za izbor ovog lokaliteta bušenja kao potencijalno novog vodozahvata. Volio bih da su rezultati nekih drugih istraživanja radi lociranja ove nove bušotine, za koja ja ne znam da su uopšte provođena, bolji i optimističniji i da će se i Investitoru i Izvođaču ovaj put posrećiti!  Njihov uspjeh će biti i moj uspjeh, ma koliko mene u tome pokušavali zaobići!

Pošto opet nisam uključen u ove pripremne i druge radove ne znam ni ko je investitor ni ko je izvođač radova, a pogotovo ne ko je stručni konsultant za ovo ponovno i nepotrebno  istraživanje i ponovno dokazivanje već dokazanih bilansnih i eksploatacionih rezervi i kvaliteta prirodne mineralne vode "Tuzlanski Kiseljak Mg++" i prirodnog plina CO2 na ovom lokalitetu.!? 

Kao zadovoljnog penzionera i već dokazanog stručnjaka u ovoj oblasti to me više i ne  tangira tim više što, očito,  ni "stručni" a ni  nadležni akteri ovih radova, iz samo njima poznatih razloga, nisu zainteresovani za moje stručne usluge. Ne tangira me, naravno, ni to koliko novca će Investitor potrošiti na ove nepotrebne radove, pogotovo ako zna da su nepotrebni, jer to je njegovo pravo.

Ono što me ipak tangira, kao građanina, stručnjaka istraživača i stalnog sudskog vještaka  iz oblasti geologije i hidrogeologije, koji je osmislio i zadokumentovao ovo  izvorište i organizovao  prvu komercijalnu proizvodnju i plasman prirodne mineralne kisele vode na ovom prostoru pod nazivom "Tuzlanski kiseljak Mg++" još davne 1993.godine,  jeste sljedeće:

1.- zašto je i zbog čega bilo potrebno da se, mojim zaobilaženjem, ulazi u vremensku, finansijsku i stručnu neizvjesnost otpočinjanja ponovnih skupih i dugotrajnih istraživanja koja vode ka  pripremi  od početka potpuno "nove" tehničke dokumentacije za ovo već istraženo i potvrđeno izvorište

2.- da li možda ova dvadesetogodišnja (od 2002.godine!) "patnja" oko otpočinjanja eksploatacije ovog fantastičnog i potvrđenog  izvorišta, (uz nerazumljivu 
nezainteresovanost nadležnih organa za davanje koncesije i nadležne inspekcije!?),  te ponovno pokretanje  ovih  "istraživanja",   služi daljnjoj kupovini vremena za postojeće i nove dobavljače Kiseljaka u BIH i ponovom odlaganju plasiranja na neodređeno vrijeme "Tuzlanskog kiseljaka Mg++  na domaćem i ino tržištu gdje s pravom pripada.?

3.- da li ovo nepotrebno ponavljanje  istih geoloških  istraživanja na vrlo bliskom  lokalitetu,  samo služi kao provjereni alat za  pranje novca i daljnje urušavanje obraza geološke struke? Prema prethodnoj situaciji u kojoj sam već bio  ovako isto zaobiđen kod izrade neuspješnog prvog bunara na  lokalitetu udaljenom cca 10 m od već postojeće aktivne arteške bušotine IEB-1, meni to izgleda upravo to? Naime, izrada novog istražnog objekta, bušotine ili bunara, samo na nešto većem  odstojanju od postojećeg, na cca 100 m dalje, podrazumijeva i izradu neizbježne "nove" prateće dokumentacije o detaljnim istraživanjima na njima u dužem vremenu.  Iza toga slijedi  "ponovna" izrada neophodne tehničke dokumentacije i Elaborata, sa manjim ili većim prepisivanjem i kopiranjem  suštine već postojeće i verifikovane dokumentacije !


4.-  šta će biti izlazna strategija za slučaj da na novom lokalitetu bušenja ne bude ono što se od njega očekuje? Prelazak na već sigurnu potvrđenu lokaciju, tj. bušotinu IEB-1? Ili je možda nečiji konačni cilj potpuno napuštanje, marginaliziranje i izbacivanje ove mineralne vode  kao ozbiljnog domaćeg resursa mineralne vode i plina CO2 sa tržišta, zbog "nepouzdanih" rezervi i kvaliteta vode itd? 



Stanje na dan 01.05.2019.godine

Dana 01.05.2019.godine sam rutinski ponovo obišao lokalitet ranije izbušene bušotine pod oznakom IEB-1 na Ljubačama kako bih vidio kako napreduju radovi na izradi nove bušotine (bunara) na novoj, tada već pripremljenoj lokaciji opisanoj u Stanju na dan 20.03.2019. godine. Konstatovao sam da je i ta lokacija napuštena, a mašine za bušenje premještene na lokaciju odranije postojeće bušotine IEB-1, kako se to vidi sa priloženih fotografija u nastavku .  


                        
                                Druga promašena i napuštena lokacija                                                                   Treće bušenje kroz postojeću bušotinu IEB-1 


Može se zaključiti da je i  ova druga nova lokacija sa bušenjem čak do 180 m dubine bila opet promašaj, kako sam i upozoravao u tekstu od 20.03.2019.godine. 
Očito je, takođe, da je Izvođač radova, nakon ovog promašaja,  po prijedlogu nekog "stručnog"  Konsultanta  i uz saglasnost Investitora (kao  "mudrom izlaznom strategijom" za sebe!),  premjestio mašine za bušenje sa te lokacije na već 20 godina  postojeću lokaciju bušotine IEB-1 i bušenjem kroz nju "uspješno riješio (svoj) problem"!?. Nije me ta "genijalna strategija" iznenadila samo se nadam da će bar sada  to stručno "rješenje" biti uspješno izvedeno i da će biti onako kako očekuju tj. da će dobiti  ono  što je već postojalo!

Prema stanju na terenu, može se zaključiti da je ranije ugrađena prokromska eksploataciona konstrukcija bušotine IEB-1 prečnika 2" i dužine cca 60 m izvađena (uništena) i da je na istom mjestu ponovljena bušotina većeg prečnika, nepoznate cijevne konstrukcije. Iako je na terenu  radilište potpuno otvoreno, neobilježeno (ne zna se ni ko je investitor ni ko izvodi ni ko nadzire radove!), nezaštićeno i fizički neobezbijeđeno, prema korištenoj opremi i izgledu završnog dijela konstrukcije bušotine mogu pretpostaviti da je cementacija kolone i blindiranje ušća bušotine izvedeno profesionalno. Nema, za sada, tragova proboja ni mineralne vode ni plina CO2  nigdje oko bušotine niti u neposrednom okruženju, kako je to bilo donedavno oko višestruko havarisane bušotine IEB-1 na istom lokalitetu.

Nadam se da je ugradnja vodoprijemnog dijela bušotine  (dubinski prijemnik vode i plina CO2), takođe, uspjela i da će ova nova - stara bušotina IEB-1 ponovo profunkcionirati, bar kao što je to već viđeno i pokazano prije 20 godina. Iskreno se nadam tome!

Naime, da podsjetim zašto? Ova bušotina je prije 20 godina SAMOIZLIVOM obezbjeđivala 3.82 lit/sec  ili cca 120 000 m3 /god prirodnog plina CO2 , a  prirodne mineralne vode  u količini od 4.05 lit/sec ili cca 130 000 m3/god. Ove količine odnosno prirodne rezerve su pred nadležnim Ministarstvom FBiH priznate i potvrđene još prije više od 15 godina.  To sam ja, kao stvarni projektant bušotine i autor Elaborata o eksploatacionim rezervama, tada uspješno i stručno odbranio pred nadležnim Ministarstvom FBiH . Pivara Tuzla je na osnovu toga i Zakona dobila Koncesiju za istraživanje i eksploataciju ove mineralne vode i plina CO2 na širem lokalitetu općina Tuzla i Živinice! 

Nadam se da će i Izvođač radova i  Konsultant  tokom izrade svojih završnih Izvještaja imati  stručan i profesionalan  odnos prema autorskim  pravima Istraživača i Projektanta  ove bušotine  kao i njegovim tehničkim izvještajima. 

Vjerujem da je i Investitor, povratkom na početnu lokaciju  nakon 20-godišnjeg nepotrebnog  "eksperimentisanja"  i na koncu debelog plaćanja brojnih nepotrebnih radova, uspio skontati šta je za njega bilo najracionalnije..., al' neki ljudi vole reći:  "Ćejf  nije skup pošto god da je"... posebno kad trošiš tuđe! 




Stanje na dan 18.08.2019.godine


      
Dana 18.08.2019.godine sam  ponovo obišao lokalitet ranije izbušene bušotine pod oznakom IEB-1 na Ljubačama kako bih vidio kako napreduju radovi na izradi nove bušotine (bunara) na ovoj, od ranije postojećoj arteškoj bušotini,  kako je to bilo najavljeno kroz dio zapažanja u opisu Stanja na dan 01.05.2019.godine. Konstatovao sam da je  lokacija napuštena od  strane Izvođača radova, negdje poslije 01.05.2019.godine.  Uvodna cijev ponovljene bušotine je neograđena i nezaštićena, a ranije postojeća željezna zaštitna ograda oko bušotine je skinuta i odmaknuta od bušotine.Ušće bušotine je "pro forme"  blindirano PVC poklopcem veće debljine sa rupicama prečnika cca 5 mm, za odušak eventualne (?) erupcije vode i plina.

Na izbušeni poklopac bušotine ništa ne ističe od pokazanog zadnjeg izvještaja od 01.05.2019.godine tj. više od 3,5 mjeseca. U blizini bušotine (na cca 15 m) je primijetno da je ranije izbušeni neuspio bunar  do dubine 100 m, kao neinteresantan definitivno zabetoniran. U neposrednom okruženju bušotine nisam primijetio pojave proboja plina CO2.

Općenito, lokalitet nekada atraktivne i perspektivne arteške bušotine mineralne vode i prirodnog plina CO2 pod nazivom IEB-1 Ljubače, danas izgleda više nego tužno, kako se to vidi na niže priloženoj fotografiji od dana 18.08.2019.godine.




 18.08.2019. izgled ponovljene bušotine
na lokaciji bivše arteške bušotine IEB-1
 
18.08.2019. izgled ranije urađenog
neuspješnog bunara do 100m (zabetoniran) 


18.08.2019. izgled  PVC poklopca sa
rupicama na ponovljenoj bušotini IEB-1 


18.08.2019. izgled završnog dijela ponovljene
bušotine na lokaciji IEB-1 (još ništa ne ističe!) 
 
18.08.2019. tužan izgled lokaliteta
uništene arteške bušotine IEB-1 danas 
 
1998.godina,  izgled  završene
arteške bušotine IEB-1 (prije 20 godina!)





 Ljubače,  decembar 1997.godine:
Projektant i nadzorni organ,
autor ove stranice,  na lokaciji bušotine IEB-1,
prva erupcija mineralne vode i plina CO2 

Stanje na dan 03.10.2019.godine


Dana 03.10.2019.godine, nakon informacije u medijima da je preduzeće "Bingo" d.o.o. Tuzla, dobilo Koncesiju za eksploatciju mineralne vode sa lokaliteta Ljubače,  ponovo sam obišao lokalitet  Ljubače oko ranije izbušene bušotine pod oznakom IEB-1. Želio sam da vidim  o čemu je riječ odnosno o kakvoj vrsti terenskog napretka prema dobijanju Koncesije se radi u odnosu na konstatovano stanje od 18.08.2019.godine, kada sam zadnji put obilazio ovo izvorište.

Prema onome što sam vidio i fotografisao (fotosi su  u prilogu), nikakvih značajnijih promjena na lokalitetu bušotine IEB-1 nije bilo u odnosu na stanje od 18.08.2019.godine!? 
Međutim, na novoj (neuspješnoj) bušotini koja je  početkom ove godine
kao druga 
izbušena do dubine od 180 m, a udaljena je cca 100 m jugoistočno od IEB-1,  konstatovao sam promjenu na njenom ušću.Naime, prema izlaznoj konstrukciji završne kape te bušotine izgrađene od inoxa, može se pretpostaviti da je u bušotinu,
nakon pomenutoga datuma, ugrađena prokromska cijevna konstrukcija prečnika 2" (cca 50 mm) nepoznato do koje dubine, a čiji  izlaz je blokiran tj. zavaren.
                

Iz usputnog razgovora sa lokalnim stanovnikom doznao sam da je, u međuvremenu, na toj bušotini provedeno probno crpljenje u trajanju od tri dana (standardno vrijeme za probna crpljenja u cilju izrade hidrogeološke dokumentacije). Rezultat tog crpljenja je, prema istom izvoru, "utvrđena" količina od 1,5 lit/sec, "smrdljive" tj. nepitke vode, bez plina CO2. Završna konstrukcija bušotine je prikazana na priloženoj fotografiji u nastavku.




Završna konstrukcija nove bušotine, 03.10.2019.


Iz razgovora sa istim izvorom, indirektno, doznao sam da je na trećoj bušotini, izbušenoj kroz ranije postojeću bušotinu  IEB-1, prethodnih dana došlo do spontane erupcije mineralne vode i plina CO2  kroz izbušeni PVC poklopac i ispod njega, u količini i po intenzitetu  "kao nekada" ! Po njemu  ta je erupcija trajala danima, pa su mještani dolazili da toče vodu te da ta erupcija traje i sada.  Međutim, kada sam mu rekao da se ja upravo vraćam sa tog lokaliteta, da sam sve fotografisao, ali da tu erupciju nisam konstatovao tj. da je  nema...on je ostao vidno začuđen. Očito je da je ta erupcija nedavno prestala i da on to nije registrovao. Uzeo je moj broj mobitela da mi javi ako se erupcja ponovi. Iz ovih činjenica je, takođe, očito da ni Investitor ni  Konsultant nisu bili u toku, da ovu situaciju nisu očekivali i da još lutaju, jer su se bavili crpljenjem promašene bušotine umjesto priprema i bavljenja bušotinom na kojoj  očekuju(?) da mineralna voda i plin CO2 eruptiraju.

Pošto se radi o mještaninu koji je svjedočio i prvoj erupciji na ovom lokalitetu davne 1997.godine, u vrijeme kada sam ja vodio istraživanja,  ja mu u potpunosti vjerujem da se erupcija o kojoj mi je govorio, zaista i desila.U prilogu je fotografija završnog dijela ponovljene bušotine IEB-1 od 03.10.2019. godine na kojoj se vidi da nema pomenute erupcije tj. da je prestala.




Završna konstrukcija nove-stare bušotine IEB-1,
03.10.2019.
    
         
Bilo kako bilo, vrijeme će pokazati  o čemu se radi...?! Meni je ostalo da se nadam da će od ovog projekta konačno ipak nešto biti, jer stara-nova bušotina IEB-1 ponovo pokazuje svoju vitalnost. Verujem, takođe, da je agonija ovog izvorišta u lutanju  ili mešetarenju Pivare Tuzla konačno prošla te da će novi Investitor i vlasnik koncesije za eksploataciju, "Bingo" Tuzla,  kao provjerena i pouzdana firma uspješno realizirati i ovaj veliki projekat. 

Želim da se i novom Investitoru i njegovom Konsultantu ovaj put stvarno posreći! Nadam se, iako ni meni još nije baš sve potpuno jasno, da ovaj prekid erupcije neće duže potrajati  te da  on nije rezultat  ponovnog ili masovnijeg zarušavanja krovine primarnog izvorišta plina CO2 na ovom lokalitetu...što se već dešavalo, a  što bi onda mogla biti prava noćna mora.


Stanje na dan 20.10.2019.godine


Kako sam i očekivao dana 20.10.2019.godine sam dobio telefonski poziv od obližnjeg mještanina sa informacijom da je na obnovljenoj bušotini IEB-1 na Ljubačama došlo do ponovne erupcije mineralne vode i plina CO2. Odmah sam otišao na lokalitet bušotine i napravio nekoliko snimaka i video klipova od kojih neke prilažem i na ovoj stranici. 

Uživo je to na sljedećem linku:   https://www.facebook.com/100010457190393/posts/936571816701383/



  
 
Stanje 20.10.2019.g
 

Stanje na dan 07.01.2020.godine

Dana 07.01.2020.godine sam ponovo obišao lokalitet obnovljene bušotine IEB-1 na Ljubačama i konstatovao da je ušće bušotine preuređeno i na njemu montirana konstrukcija za degazaciju tj. odvajanje plina CO2 od mineralne vode samoizlivom (arteški) i postavljen izlazni cjevovod sa vodomjerom za odvođenje mineralne vode do budućeg proizvodnog pogona...

Na neograđenom i nezaštićenom lokalitetu kao i u neposrednom  okruženju bušotine i dalje nema nikakvog znaka niti natpisa o bilo čemu obaveznom na svim gradilištima kao što je: o čemu  se ovdje radi tj. kojoj vrsti objekta, eventualnoj opasnosti, Investitoru, Izvođaču radova, Odobrenju za rad, Nadzornom organu itd ?  Kao da se međedi u šumi igraju...ili je cilj (sa nekim nadležnim usaglašen!) da se ne vidi  ko i za koga  to radi ili po onoj narodnoj "da se Turci ne sjete"...! 




Stanje 07.01.2020.
 
Bilo šta da je, važno je da se na ovoj bušotini i ovom izvorištu konačno (kako se na priloženim slikama vidi!)  događaju neki vidljivi pomaci ka njenoj konačnoj pripremi za eksploataciju i plasman.  Na širokom tržištu ove izuzetne mineralne vode će, osim nekoliko korumpiranih hulja, ipak veliku korist imati i domaća lokalna i šira zajednica! Meni, kao istraživaču  je, još od davne 1993. ratne godine, to bio a i danas je daleko viši cilj od samo ličnog materijalnog, što pomenute hulje ne mogu nit' razumjet  nit' intelektualno dokučit'! Tom cilju služi i ova moja, za korištenje besplatna, internet stranica!

Sa ovim tekstom završavam ovu fazu izvještavanja  o događanjima u vezi sa bušotinom IEB-1 i izvorištima "Tuzlanskog kiseljaka Mg++" na širem lokalitetu: Stari Kiseljak - Ljubače kod Tuzle i dalje do grada Živinice. Nastavit ću, na drugi način, kada se "nepoznate hulje" i Investitor službeno i javno potpišu na djelimične ili potpune plagijate moga stručnog rada i autorstva i krenu na tome zarađivat'. 

............................................................................................................................................................

Ovo izvještavnje ne mogu, a da ne završim jednim 
ilustrativnim vicem (o nama!) Hasi ili Husi svejedno, na šta me sve ovo podsjeća uz napomenu da su oni u ovom vicu samo tužan sinonim za moje vrle "stručne kolege"  iz prethodnih izvještaja (ali, naravno, ne sve kolege!).

Vic kaže:

"Vidio Haso đe se djeca takmiče u "šicanju" (gađanju) iz vazdušne puške pa im drčno veli:
Djeco, ne znate vi to dobro k'o ja, de da vam ja pokažem kako se to radi...a djeca se obraduju...

Haso nanišani prvi put, promaši (kao što je promašeno sa novim prvim bunarom na Ljubačama...) pa se, u nevolji, "stručno" obrati djeci pokazujući prstom na prvo dijete do sebe govoreći: Eto vidite,  djeco, 'vako on šica!....zatim,

Haso nanišani drugi put, promaši opet (kao što je promašeno i sa drugim novim bunarom na Ljubačama...:) pa se, u nevolji, opet obrati djeci, pokazujući sada prstom na drugo dijete pored sebe i graknu:   Eto vidite, 'vako on šica...i konačno,

Haso krišom nasloni pušku na najbliže dijete do sebe (kao moje kolege na moju bušotinu IEB-1!), konačno "pogodi"  (kao što je "pogođen" treći bunar na Ljubačama, izbušen KROZ moju već postojeću bušotinu IEB-1!)...pa drčno svima reče: Eto vidite, 'vako se šica...'vako Ja šicam!!"


A ja kažem: Afferim i na čast HULJE!! 
 
 
 


 
Neki rezultati hidrogeoloških istraživanja u mojoj profesionalnoj karijeri, do penzionisanja!
This website was created for free with Own-Free-Website.com. Would you also like to have your own website?
Sign up for free