2015. - 2020. Pokušaj revitalizacije uništene bušotine IEB-1

Uvodna informacija na video linku:
https://youtu.be/G0F3w4zUAWo 

Poštovani/e,

Nakon višegodišnjeg   neadekvatnog (neodgovornog!)  inspekcijskog nadzora  i nebrige
nadležnih državnih organa odgovornih za  nadzor korištenja izdatih odobrenja odnosno
Ugovora o datoj koncesiji za istraživanje i eksploataciju izvorišta "Tuzlanskog kiseljaka Mg++",
došlo je do havarije i uništenja  te gotove (završene) istražno-eksploatacione bušotine  prirodne
mineralne (kisele) vode pod nazivom  IEB-1. Naime, ova bušotina je  1998. godine  bila
tehnički  potpuno finalizirana za eksploataciju nakon čega je detaljno ispitana radi utvrđivanja
eksploatacionih rezervi i kvaliteta mineralne vode i plina CO2 te njihove verifikacije u skladu sa
Zakonom. Na osnovu tih radova i urađene neophodne tehničke dokumentacije ona je postala
predmet Koncesije nakon 2002.godine.

Od tada pa do 2015.godine, iz razloga koji su detaljno opisani u nastavku, ova bušotina je bila praktično mrtva, a ovakav prirodni resurs neiskorišten u veoma bitnom periodu za Tuzlanski kanton i šire. 

Naime, poslije dugog vremena neadekvatnog održavanja i niza nepotrebnih i nestručnih manipulacija ušćem bušotine od strane nosioca koncesije  (Pivare Tuzla) te nestručnih tehničkih improvizacija u cilju odvođenja  samoizliva mineralne vode (manjeg kapaciteta) za lokalno stanovništvo, na udaljenost od preko 100 m odnosno izvan planirane buduće ograde izvorišta, ova bušotina je praktično ugušena i havarisana. Došlo je do neizbježnog nekontrolisanog proboja plina CO2 pored bušotinske konstrukcije do površine terena, usljed čega je prirodni samoizliv prestao.

Nije mi poznato kada se tačno  to desilo, ali je tek u avgustu 2015.godine, na zahtjev nosioca koncesije tj. Pivare Tuzla, došlo do mog prvog uključivanja kao stručnog konsultanta i projektanta pomenute bušotine, radi pokušaja njenog spašavanja. Sklopljen je međusobni ugovor o mjesečnom kontinuiranom pružanju potrebnih stručnih konsultantskih usluga na revitalizaciji ove bušotine uz paušalnu i simboličnu naknadu u visini moje mjesečne penzije!.

Ja sam  izanalizirao postojeće stanje i šta je do toga dovelo, sačinio Program neophodnih radova koje je investitor Pivara Tuzla prihvatio, iskordinirao odgovarajuće pripreme i radovi su ubrzo započeti.

Međutim, i pored očitih početnih uspjeha  na revitalizaciji ove bušotine pod mojim nadzorom u okviru tekućeg ugovora, što se može vidjeti iz Izvještaja koji su priloženi u okviru ove podstranice, nosilac koncesije i naručilac radova Pivara Tuzla je realizaciju započetih radova, predviđenih mojim Programom radova, u kritičnim momentima  nastavljao  izvoditi samoinicijativno, bez mog obavještavanja i mog stručnog nadzora, nesvjesno mijenjajući situaciju i pogoršavajući stanje bušotine na terenu. To sam izričito naglasio u svojim  stručnim izvještajima Investitoru, ali bez efekta? Iz meni nikad obrazloženih  i neobjašnjenih razloga ubrzo je uslijedilo  i neobnavljanje pomenutog ugovora sa mnom  i neobrazloženo izbjegavanje  mog daljeg angažovanja kao stručnog konsultanta...?

Pretpostavljam da  je tada,  nekome na strani Investitora,  moja mjesečna naknada  za stručni rad bila prevelika pa je "besplatno" angažovan  neki drugi, "stručniji" konsultant  ili  se samom Investitoru (nakon početnog vidnog uspjeha) situacija na terenu učinila jasnom i jednostavnom pa mu stručni konsultant kao ja više nije ni trebao!? Da li je bio u pravu kada je tako postupio Investitor je imao priliku da se sam uvjeri u periodu od još četiri izgubljene godine nakon toga,  plaćajući brojne nepotrebne i predimenzionirane radove, a ipak neriješenim ključnim stručnim problemima na samom izvorištu koji su osnov svih planiranih budućih  investicija.  

Iz prakse znam da nije  isključena mogućnost  i  da su neki vanjski "stručniji" kontra-konsultanti, svojim konsultacijama "razvlačili pamet" i trošili novac neupućenog(?)  Investitora  u dugom vremenu  nakon završetka svih potrebnih radova na bušotini IEB-1  do danas. Na taj način su se, naravno, uz sigurno nesimboličnu  naknadu, "ubacili" u rješavanje problematike koja nije ni postojala te pokušali "stručno" zamagliti ili "zatrti put" nastanka ovog izvorišta u okviru istraživanja koja sam ja proveo, kako bi ubacili sebe kao autore!
 
Takođe, iskustva iz prakse, ukazuju na to da su to mogle biti  i neke moje domaće "stručne kolege" sa  ciljem  preotimanja autorstva nad lociranjem i izradom ove arteške bušotine mineralne vode na Ljubačama, stručno verifikovane pod nazivom  IEB-1,  te "izrade nove bušotine" i "nove" tehničke dokumentacije izvorišta  pod svojim imenom uz kopiranje (plagiranje)  suštine tehničke dokumentacije o ovom izvorištu čiji sam ja stvarni autor. Naime, prvu kompletnu istraživačku dokumentaciju, Elaborat o ovom i drugim izvorištima "Tuzlanskog kiseljaka Mg++ ", koja je odbranjena pred nadležnim organima FMERI i deponovana  u tom Federalnom ministarstvu, uradio sam ja kao „Saradnik ekspert“  Rudarsko - geološkog fakulteta u Tuzli - nosioca izrade ove dokumentacije po Ugovoru sa Pivarom Tuzla! 

Ko su bile te "stručne kolege" (u narodu se za takve ljude kaže "hulje"!) odnosno ko je bio dugogodišnji "stručni" kontra-konsultant iz sjene ne znam, al' saznat će se! 
Danas je, nakon više od 20 godina nepotrebnog iživljavanja nad ovim skoro uništenim, a odranije potpuno verifikovanim velikim prirodnim i komercijalnim resursom  ovog kraja i FBiH,  više nego jasna slika  njihove "stručnosti" i stvarnih namjera.  

Nije isključena ni treća  mogućnost  tj. da je u pitanju bila  smišljena,  skrivena  namjera dugoročne (20-godišnje) blokade ili onemogućavanja  aktiviranja ovog velikog privrednog potencijala na ovom području, u nečijem stranom interesu!

Dobar razlog  za to može biti u poznatoj činjenici da  je  provedenim istraživanjima dokazano da svega 8% potvrđenih rezervi (komercijalnog kapaciteta) ovog izvorišta pokriva cjelokupnu predratnu godišnju potrošnju svih mineralnih voda prodatih u bivšoj Republici Bosni i Hercegovini!. Sve mineralne vode (osim Sarajevskog kiseljaka) su ranije dopremane iz Srbije, Hrvatske i Slovenije.

Koje od navedenih mogućnosti i razloga za ovako dugu "stručnu" patnju i mešetarenje oko ovog izvorišta su zaista bili ili jesu u igri, vrijeme će pokazati, pošto je ovo izvorište konačno dospjelo u ruke provjerene i u svemu uspješne kompanije "Bingo" d.o.o.  Tuzla. Vrijeme će pokazati da li se "igranka" oko ove mineralne vode nastavlja i na koji način!

Od kraja 2015.godine do danas, povremeno, obiđem lokalitet izvorišta Ljubače sa nadom da ću jednom vidjeti da se stvari pokreću sa mrtve tačke na bolje. Kao osoba koja je kao istraživač i projektant uložila izuzetno veliki stručni napor u istraživanje, lociranje i stručno dokumentovanje ovog izvorišta prirodne mineralne vode i prirodnog plina CO2, njihovog kvaliteta i eksploatacionih rezervi, logično je i za očekivati je  da sam zainteresiran za njegovu punu funkcionalnost i sudbinu.  

Kao građanin, koji je bio inicijator i organizator prve komercijalne proizvodnje i prodaje ove mineralne vode još daleke 1993. godine pod nazivom  "Tuzlanski kiseljak Mg++", vrlo sam zabrinut za njenu komercijalnu sudbinu na sve rigoroznijem i kontrolisanijem  tržištu mineralnih voda. Razlog za zabrinutost je u činjenici da se ova voda i danas dovozi auto cisternom sa istog izvorišta kao i 1993.godine, distancno  prerađuje i ograničeno flašira u Pivari Tuzla, što je tehnološki neprirodno, a zbog sanitarnih rizika i neprihvatljivo.

Takva proizvodnja je mogla da se organizuje i "prođe" u ratom blokiranom području Tuzle, ali je nevjerovatno da to odgovorni organi tolerišu i danas, nakon više od 25 godina.
 
Ovo ističem zbog činjenice da bi bilo katastrofalno za budućnost ove vode da je slučajno ili namjerno zadesi sudbina "Muške vode" iz Kladnja, koja je na "vrhuncu slave", sistematskom (naručenom)  inspekcijom,   bila prinuđena na potpuno povlačenje sa svih (i evropskog!) tržišta, zbog sanitarne neispravnosti. I ta voda je bila dovožena cisternom sa izvorišta u Kladnju u pogon za obradu i flaširanje u tadašnjoj Mljekari Tuzla. Nikad se više nije vratila na tržište i pored više  pokušaja obnavljanja proizvodnje.

Nosilac Koncesije na istraživanje i eksploataciju izvorišta  prirodne mineralne vode pod imenom "Tuzlanski kiseljak Mg++", Pivara Tuzla je, u prethodnom periodu,  bez pokušaja  eksploatacije  ove vrlo izdašne bušotine  pristupio izradi novog vodozahvata (bušenog bunara prečnika 250 mm i dubine 100 m) u neposrednom okruženju bušotine IEB-1. Izrada tog vodozahvata je, navodno, vršena prema Glavnom rudarskom projektu, u čijoj je izradi kao glavni saradnik bio i autor Projekta i vlasnik ove webstranice. Iz nepoznatih razloga investitor, Pivara Tuzla, je propustila mogućnost da projektanta pomenute bušotine uključi čak ni u obavezni projektantski nadzor na izradi  pomenutog objekta. 

Prema kasnije dostupnoj dokumentaciji i konačnom izgledu rađenog i napuštenog bunara, očito je da su i  izabrani izvođač i stručni nadzor bili bez iskustva u izvođenju ovakvih specijalističkih hidrogeoloških radova i objekata. Naime, bilo je vidljivo da je Izvođač radova  "na silu" i bezuspješno, pokušavao da izradi ugovoreni zahvat (bušeni bunar) ili postigne bilo kakav pozitivan rezultat na njemu tj. da dobije ili vodu ili plin CO2!. Morao je imati jake noćne more zbog činjenice da su ta voda i taj plin,  10-tak m dalje, u značajnoj količini i pod značajnim pritiskom eruptirali na bušotini IEB-1!

Nakon niza neuspješnih pokušaja i improvizacija u dužem vremenu, kojima je uništen (havarisan) te ostao nedovršen i pomenuti bunar, izvođač je morao odustati tj. napustiti lokalitet. Ovim "na silu" radovima je izazvana  destrukcija i zarušavanje podzemlja oko bušotine neuspjelog bunara što se odrazilo čak do površine terena, sa vidljivim slijeganjem terena oko bunara. Na priloženim fotografijama se vidi položaj ovog neuspjelog bunara u odnosu na bušotinu  IEB-1, sa ulegnućem neposredno uz betonski blok bunara.

Kako je opisana manipulacija "stručno" tekla u prethodnom vremenu (ako nekoga interesuje!) može da se vidi iz niže priložene dokumentacije i mojih sukcesivno napisanih tekstova o Stanju i radovima na ovom izvorištu  tokom 2015. godine pa sve do danas! Svrha opisivanja te petljanije je da ostane pisani trag o tome kako je to sve teklo i zašto je to tako kako jeste danas!

Izgled istražno-eksploatacione bušotine IEB-1 na lokaciji Ljubače 1998.godine i 17 godina poslije tj. 2015.godine, vidi se na priloženim  fotografijama u nastavku.

 
Bušotina IEB-1 Ljubace 1998.godine

  Ista bušotina IEB-1 Ljubace  2015.godine

o provedenim radovima na pokušaju sanacije
 i revitalizacijebušotine IEB-1, Ljubače

U skladu sa Zapisnikom sa sastanka na temu ''Rješavanje problematike sanacije (revitalizacije) bušotine IEB-1 Ljubače, dana 15.09.2015.godine na lokalitetu Ljubače izvršeni su određeni hidrogeološki radovi sa ciljem sanacije kanala bušotine i dobijanja ponovne prirodne  erupcijeplina i vode na bušotini, koje nije bilo prije početka radova kako se vidi na slici br.1

 slika 1: Izgled bušotine prije revitalizacije

Prema nacrtu i tehničkim zahtjevima stručnog saradnika-konsultanta, Brkić Envera, dipl.ing. hidrogeologije, urađeno je sljedeće:

-    napravljen je i postavljen poseban armaturni sklop na tjeme bušotine IEB-1,
-    obezbjeđen je kompresor za zrak i izvršeno pobuđivanje erupcije  air-liftom
-    korištene su dvije cisterne vode i u urađeni potrebni priključci, armature,
     ventili, fleksibilna crijeva i dr. kao na slici br.2 i 3


                                                                                     
                                                                                                                                  slika 2


                                                                                  

                                                                                                                               slika 3

U toku radova  vršeno je i osmatranje fizičko-hemijskog kvaliteta vode iz bušotine u vremenu te registrovano da u:

12h 35' – iz bušotine izlazi pitka zamućena voda,
12h 45' – pojava sitnih frakcija taloga, voda pitka
12h 50' – početak gubljenja vode oko bušotine,
12h 54' – voda oko konstrukcije bušotine  je intenzivno zamućena,
14h 00' – uzeti uzorci vode iz bušotine IEB-1  i iz cisterne. 16h 00' – uzeti uzorci vode iz bušotine nakon erupcije

Također su uzeta dva uzorka vode u 14 h i 16 h i dati na ispitivanje u Pivari Tuzla. 
U uzorku u 14 h magnezij je iznosio 145 mg/l, a u 16 h vrijednost magnezija se popela na 804 mg/l. Na osnovu provedenih terenskih i laboratorijskih ispitivanja, vidljivo je da je voda iz bušotine IEB-1 nakon erupcije mineralna kao i prije. U 14h 30'' završeno je utiskivanje vode, dok je utiskivanje zraka obustavljeno u 15h 35'.

Nakon demontaže armaturne konstrukcije i konstrukcije za vještački air-lif, u 15h 48' došlo je do aktiviranja prirodnog air-lifta tj. do umjerene samoerupcije mineralne vode i plina CO_2.  što se može vidjeti na slici broj 4.i 5. Tokom samoizliva u orijentacionoj količini od cca 2-3 l/sec voda je bila zamućena i iznosila je sitan talog. 

                        
                      slika 4                                                                                                slika 5                            

Uspostavljena "erupcija" odnosno prirodni air-lift mineralne vode i plina CO₂  je trajala cca 15 minuta, nakon čega je ista u potpunosti prestala. Prilikom obilaska lokacije sutradan, 16.09. 2015.godine, konstatovano je da na bušotini nema niti samoizliva niti ima isticanja vode i plina oko bušotine, što se može vidjeti na slici br.6.

 
slika  6

Nakon sastanka održanog u Pivari Tuzla 16.09.2015.godine, a nakon analize provedenih radova idobijenih pozitivnih rezultata, dogovoreno je da se sačini ovaj izvještaj za Direktora Pivare i da stručni saradnik-konsultatnt po Ugovoru sa Pivarom Tuzla, Enver Brkić, što prije sačini i dostavi svoj Prijedlog za dalje aktivnosti.

 Izvještaj sastavili:

1.mr.sci.Enis Bajramović,dipl.ing.____________________________
2.Alma Selesković, dipl.ing.geol._____________________________
3.Enver Brkić, dipl.ing. hidrogeolog.__________________________

Radove su izveli:

  1.  ''PIVARA'' d.d. Tuzla
  2.  ''GEOSERVIS'' d.o.o. Živinice
  3.  ''GEA'' d.o.o. Tuzla  i 
  4.   Stručni saradnik-konsultant: Enver Brkić, dipl.ing. hidrogeolog

 Dostavljeno: 

1 x Direktoru Pivara Tuzla, d.d.
1 x Federalnom ministarstvu rudarstva, industrije i energetike
      Prilog: kopija zadnje strane sa potpisima

U skladu sa zaključkom iz prethodnog I Izvještaja i Zapisnika Investitoru je 21.09.2015.godine  dostavljeno i Stručno mišljenje o dobijenim rezultatima i Prjedlog daljih  aktivnosti prema aktu u Prilogu.

Dana 20.03.2019.godine sam obišao lokalitet IEB-1 bušotine na Ljubačama sa ciljem da vidim da li ima kakvih promjena u odnosu na stanje od prošle godine, kada je, navodno, "Tuzlanski kiseljak Mg++"   preuzela  uspješna privredna  kompanija "Bingo" Tuzla.  Znajući šta i kako ta kompanija radi na komercijalnom tržištu i u vlastitoj proizvodnji, povjerovao sam da će brzo prepoznati ogromni potencijal i komercijalnu vrijednost  "Tuzlanskog kiseljaka Mg++" kao prirodnog resursa mineralne vode rijetkog kvaliteta na širokom prostoru Balkana i pokrenuti stvar sa mrtve tačke.

Međutim, na današnji dan, nažalost, odranije istraženo i dokazano izvorište ovog neiskorištenog domaćeg prirodnog bogatstva izgleda  još jadnije nego što je bilo u približno isto vrijeme  2018. godine. Prema situaciji na terenu je očito da je ovo izvorište privremeno napušteno, jer mu se više ne može ni pristupiti kolima kako je to do sada bilo moguće.

Naime, novim prilaznim putem, izgrađenim u visokom nasipu od glavnog ulaza u šire ograđeni lokalitet izvorišta LJubače pa sve do novog lokaliteta za bušenje, stari pristupni put ka postojećem izvorištu  i IEB-1 je isključen iz upotrebe.  

Dana 01.05.2019.godine sam rutinski ponovo obišao lokalitet ranije izbušene bušotine pod oznakom IEB-1 na Ljubačama kako bih vidio kako napreduju radovi na izradi nove bušotine (bunara) na novoj, tada već pripremljenoj lokaciji opisanoj u Stanju na dan 20.03.2019. godine. Konstatovao sam da je i ta lokacija napuštena, a mašine za bušenje premještene na lokaciju odranije postojeće bušotine IEB-1, kako se to vidi sa priloženih fotografija u nastavku .  

Naime, da podsjetim zašto? Ova bušotina je prije 20 godina SAMOIZLIVOM obezbjeđivala 3.82 lit/sec  ili cca 120 000 m3 /god prirodnog plina CO2 , a  prirodne mineralne vode  u količini od 4.05 lit/sec ili cca 130 000 m3/god. Ove količine odnosno prirodne rezerve su pred nadležnim Ministarstvom FBiH priznate i potvrđene još prije više od 15 godina.  To sam ja, kao stvarni projektant bušotine i autor Elaborata o eksploatacionim rezervama, tada uspješno i stručno odbranio pred nadležnim Ministarstvom FBiH . Pivara Tuzla je na osnovu toga i Zakona dobila Koncesiju za istraživanje i eksploataciju ove mineralne vode i plina CO2 na širem lokalitetu općina Tuzla i Živinice! 

Nadam se da će i Izvođač radova i  Konsultant  tokom izrade svojih završnih Izvještaja imati  stručan i profesionalan  odnos prema autorskim  pravima Istraživača i Projektanta  ove bušotine  kao i njegovim tehničkim izvještajima. 

Vjerujem da je i Investitor, povratkom na početnu lokaciju  nakon 20-godišnjeg nepotrebnog  "eksperimentisanja"  i na koncu debelog plaćanja brojnih nepotrebnih radova, uspio skontati šta je za njega bilo najracionalnije..., al' neki ljudi vole reći:  "Ćejf  nije skup pošto god da je"... posebno kad trošiš tuđe! 

Stanje na dan 03.10.2019.godine


Dana 03.10.2019.godine, nakon informacije u medijima da je preduzeće "Bingo" d.o.o. Tuzla, dobilo Koncesiju za eksploatciju mineralne vode sa lokaliteta Ljubače,  ponovo sam obišao lokalitet  Ljubače oko ranije izbušene bušotine pod oznakom IEB-1. Želio sam da vidim  o čemu je riječ odnosno o kakvoj vrsti terenskog napretka prema dobijanju Koncesije se radi u odnosu na konstatovano stanje od 18.08.2019.godine, kada sam zadnji put obilazio ovo izvorište.

Prema onome što sam vidio i fotografisao (fotosi su  u prilogu), nikakvih značajnijih promjena na lokalitetu bušotine IEB-1 nije bilo u odnosu na stanje od 18.08.2019.godine!? Međutim, na novoj (neuspješnoj) bušotini koja je  početkom ove godine
kao druga izbušena do dubine od 180 m, a udaljena je cca 100 m jugoistočno od IEB-1,  konstatovao sam promjenu na njenom ušću.Naime, prema izlaznoj konstrukciji završne kape te bušotine izgrađene od inoxa, može se pretpostaviti da je u bušotinu,
nakon pomenutoga datuma, ugrađena prokromska cijevna konstrukcija prečnika 2" (cca 50 mm) nepoznato do koje dubine, a čiji  izlaz je blokiran tj. zavaren.
                

Stanje na dan 20.10.2019.godine


Kako sam i očekivao dana 20.10.2019.godine sam dobio telefonski poziv od obližnjeg mještanina sa informacijom da je na obnovljenoj bušotini IEB-1 na Ljubačama došlo do ponovne erupcije mineralne vode i plina CO2. Odmah sam otišao na lokalitet bušotine i napravio nekoliko snimaka i video klipova od kojih neke prilažem i na ovoj stranici. 

Uživo je to na sljedećem linku:   https://www.facebook.com/100010457190393/posts/936571816701383/