Enver-Mehe-Brkic, hydrogeological research of mineral and drinking waters, BiH
Voda je izvor i osnov života!

Harmonika, faseni, boja tonova, viši harmonici...














Posjetitelj stranice je iz:    us
 
//enver-brkic-hidrogeolog.page.tl/Harmonika%2C-faseni%2C-boja-tonova%2C-vi%26%23353%3Bi-harmonici-.--.--.-.htm


                        


Poštovani,

 

 

Ova tema je vjerovatno prikladnija za neki blog, ali sam je zbog obima teksta i slika koji čine cjelinu, ipak, postavio unutar ove moje lične i profesionalne stranice.Tema će možda zainteresovati nekog od ljubitelja harmonike ili harmonikaša, a možda i nekog od stručnjaka za izradu i reparaciju harmonika.

 

 

Tema se odnosi na teoretske i praktične mogućnosti poboljšanja BOJE TONOVA na harmonici (moje viđenje i iskustvo).Tema je više za diskusiju, ali možda se nekome kao što sam ja učini korisnom pa je isproba u rješavanju njegovih potreba...

 

 

 

harmoniKA

 

 

Posjedujem staru troglasnu nekabinsku harmoniku sa 120 basova, kupljenu kao „Guerrini“,ali to ona nije. Na njoj su, konstruktivno gledano, u momentu nabavke preko interneta od oznaka bili nalijepljeni samo oštećeni  natpis „Guerrini“ i znak „Paolo Soprani“! To je kao i sve ostalo  na njoj „skuckano“ od nekih drugih harmonika ili ručno rađeno. S  obzirom na malu cijenu  i vrstu prodavca (kafanski svirac) i nisam puno očekivao u vrijeme nabavke (prije 5 godina). Nadao sam da će na njoj, pošto je vjerovatno „parala  srca“ po kafanama,  biti vrijedni troška bar „talijanski“ tonovi koji su, po riječima prodavca, u nju ugrađeni. To se pokazalo donekle tačno, jer mi je to tada, komentarom „nisu loši“, potvrdio i prijatelj, profesionalni štimer i harmonikaš, danas nažalost rahmetlija,  g-din Midhat Zulić iz Živinica kod Tuzle. Među tonovima je bilo  i nekoliko vidno prepoznatljivih „a mano“ tonova.

 

 

Nisam mnogo znao o klasama i karakteristikama tonova kao ni varijantama modela „boljih“ harmonika, ali sam svjesno ušao u takvu „na ćoravo“ kupovinu,  jer mi je trebala neka malo „bolja“ harmonika od onog što sam ja tada imao. Pomenuti štimer, inače bivši profesor harmonike i profesionalni harmonikaš, je demontirao  i oprao sve tonove, neke oštećene zamijenio,  postavio sve nove ventile,  ponovo sve namontirao i naštimao ih kako je on smatrao da treba.  Naravno, on mi je potvrdio i da se ne radi o „Guerrini“ harmonici mada to za mene  i nije bilo najvažnije. Ja sam zapravo želio da mi on "sredi" harmoniku i čujem njegov komentar kvaliteta tih tonova nakon njegovog profesionalnog čišćenja i štimanja. To mi je tada bilo dovoljna satisfakcija.

 

 

Odmah nakon štimanja sam nabavio i zamijenio plastike bijelih i crnih dirki i znak „Guerrinija“ pa je tada harmonika izgledala kao na sljedećoj slici.

 


 

 

 

Poslije sam počeo i sam da je dalje pomalo „dotjerujem“ pa sam deklo obogatio „pletenicom“ i  novom „mrežicom“ i još nekim detaljima  naprijed i na bas strani pa  harmonika danas izgledala kao na narednoj slici:

 

 

 

 

 

Harmonika, inače, ima tri „glasa“ na tri obična jelova fasena i to dvije potpuno iste 8“-ce (dva klarineta) i jednu 16“-cu (basson). Jedna „osmica“ je malo više naštimana tako da su zajedno u nekom „tremolu“ nalik „mussetu“, iako bi, standardno, oni zajedno trebali davati "violinu". Ostali registri (ima ih ukupno 7) nastali od ovih glasova su dva različita dvoglasa,  bandoneona i jedan troglasni akordeon. Harmonika ima 120 basova sa tri bas registra, ali se ne zna od koje su harmonike, nema nikakih oznaka.

 

 

Na harmonici su promijenjene bukvalno sve kožice uključujući „patosnicu“ i dihtunge mijeha,jer je harmonika jako zaudarala na nikotin.Veoma dobro dihtuje. I to je bilo sve što se na njoj moglo uraditi.

 

 

TONOVI, FASENI, KABINA,..  

 

 

Mislio sam da će jedna takva kvalitetno sređena i naštimovana harmonika zadovoljiti moje skromne lične potrebe, jer  nisam profesionalni  harmonikaš. Moji svirački  zahtjevi su u okviru 3-4 zadovoljavajuća tonska registra (glasa) sa 5-6 tonskih ljestvica u svakom...i to je to. Harmoniku volim i sviram još od studentskih dana, za uže društvo i „za svoju dušu“ .  Danas sam  penzioner, ali se još družim sa njom.  Repertoar su mi stare bosanske  sevdalinke i starogradske srbijanske pjesme.

 

 

Ipak, poslije nekog vremena, nisam bio zadovoljan. Zvuk (ton) harmonike u cjelini,  nije bio  očekivane „boje“, nekako suhoparan i  malo više metalan. Počeo sam da razmišljam o nabavci nekog originalnog starijeg modela, bolje „marke“ harmonike ili novih kvalitetnijih tonova... Tražio sam uputu, savjet, preporuku.., u pravcu odluke koji bi to pravi model stare harmonike  ili set tonova, pa i novih, bio najbolji za mene. Pregledao sam mnoge internet stranice, blogove, preslušao mnoge zvučne demo clipove na yutube-u i na kraju ostao u dilemi. Moj prijatelj harmonikaš i štimer je, nazalost, već bio umro.

 

 

Iznenadilo me saznanje da i neki imaoci novih modela i skupih marki nekabinskih i kabinskih  harmonika, koje su neuporedivo skuplje od onoga što bih ja realno htio platiti,  takođe, znaju biti nezadovoljni  „bojom“ , oštrinom, „glatkoćom“, mekoćom i dr. karakteristikama tonova njihovih „pravih“ harmonika. I oni tragaju za sve novijim i skupljim „supermodelima“  pa svoje „stare“  prodaju, mijenjaju, preštimavaju, prebacuju i kombinuju fasene u kabinama itd. Uočio sam  da je to zapravo samo kružna priča o boji tonova koju bi željeli dobiti i koja bi odgovarala njihovim potrebama...kao i meni.

 

 

To me  je navelo na pitanje  da li  će  me  stvarno zadovoljiti  jednostavna nabavka druge polovne, brendirane harmonike (sa kabinom ili bez) ili  ću i sam upasti u tu priču? Da li je, možda, rješenje u  nabavci i ugradnji novih, pa i najskupljih „a mano“ tonova, i od kojeg dobavljača?  Ovo drugo, iako skuplje od nekih boljih harmonika na ponudi , radije  bih  platio, ali da bar budem zadovoljan.  Tražio sam samo, da za mene prihvatljiv trošak, dobijem  zadovoljavajući zvuk harmonike za moje potrebe, a ne „ukrasni namještaj“ za pokazivanje...

 

 

Zbog toga sam stao i počeo kopati po internetu i struci, tačnije akustici. Ukratko, konstatovao sam   da:

 

 

1.    Kod rasprave o boji tonova sve kolege , uglavnom, polaze od toga koja je klasa tonova bolja i ko je najbolji njihov proizvođač te kakav im je kvalitet montaže (mašinski,  polumašinski ili ručno). Ova priča se na kraju  svodi  na to  da svi današnji proizvođači harmonika u svijetu (industrijski ili radionički) nabavljaju  gotove tonove od nekih poznatih distributera, koji, opet te tonove nabavljaju od nekoliko poznatih „najboljih“ proizvođača tonova u svijetu... Ovi  opet nabavljaju čelični lim u listovima ili trakicama za izradu tonova harmonike  od istih ili čak samo jednog (npr. švedskog  „Harmonic steel“  ) proizvođača čelika, a onda svi dalje „štancaju“, montiraju i dotjeruju pera tih tonova...itd.  Nisam našao potvrdan odgovor da bih sa nabavkom nekih najboljih tonova značajno poboljšao  zvuk moje stare troglasne harmonike. Vjerujem da je isti slučaj i sa čistim tonovima (glasovima) na svakoj novoj, kabinskoj harmonici, ako su ti tonovi postavljeni  izvan kabine.

 

 

2.     Druge kolege, opet, potenciraju  prednosti  harmonika sa kabinom , način  rasporeda fasena u „kabini“ ili izvan nje te način štimanja  tonova (tremolo, "švebung."..) itd .

 

 

3.    Općenito, našao sam vrlo malo komentara  i iskustava na temu uticaja oblika, vrste i kvaliteta materijala od kojeg je izgrađen nosač tonova, fasen  i  tijelo osnovne „kabine“ odnosno rezonatora harmonike u koju su smješteni SVI faseni i tonovi, kao i harmonike u cjelini.

 

 

4.     Ako se izuzme najbitniji uticaj muzičara (kvalitet harmonikaša) s ovim  se, uglavnom, završavaju sve informacije iz debata oko načina i mogućnosti poboljšanja odnosno modifikacija boje zvuka postojećih tonova harmonike. Nažalost, nisam uspio pronaći puno o akustici harmonike kao instrumenta, ali sam pokušao izvući najvažnije u vezi s tim iz opće akustike (nauke o zvuku), a to je sadržano u sljedećem naslovu.

 

 

 

 

 

BOJA I KVALITET TONA, VIŠI HARMONICI...

 

U najkraćim crtama:

     

1. Po teoriji akustike zvuka,  boja nekog tona zavisi od vrste i frekvencije materijala koji vibrira  (pisak,pero tona...) izazivajući zvučne talase medija  ili vazduha u frekvenciji njegovog osnovnog tona  te broja i  jačine sekundarnih, viših tonova (tkzv.harmonika).

 

 

2. Broj i intenzitet sekundarnih, viših harmonika osnovnog tona zavisi  od oblika i dimenzija (volumena)   prostora  u kojem nastaju i osciluju zvučni talasi osnovnog tona i viših harmonika  te materijala i konstrukcije instrumenta kao cjeline. Intenzitet (amplituda) viših harmonika utiče direktno i na intenzitet (amplitude) osnovnog tona (pojačava ga ili slabi).

3. Iz ovih činjenica proizlazi da promjena frekvencije, talasne dužine ili amplitude (jačine) osnovnog tona postojećih tonova harmonike i dr. instrumenata  samo preštimavanjem frekvencije osnovnog tona ili pojačalima nema uticaja niti mijenja boju osnovnog tona.!

 

 

 

Na slikama ispod su priložene grafičke  skice  i formule preuzete iz stručne literature, koje opisuju izgled i veličinu prva četiri sekundarna tona (viša harmonika) nastala  u instrumentu oblika poluotvorene ili otvorene cijevi, kao što su to i zvučne cijevi (kanali) tonova na fasenima.

 

 

 

Viši harmonici u poluotvorenoj  cijevi

 

 

Viši harmonici u otvorenoj  cijevi

 

Sa slika i iz formula se vidi  da talasna dužina svih viših tonova, bez bzira o kojoj je vrsti cijevi riječ,  zavisi direktno od dužine tih cijevi (L) kao mjestu nastanka viših harmonika izvornog tona.

 

 

Takođe, vidi se da se, povećanjem dimenzija (širine, visine  i dužine) ovih cijevi, u odnosu na postojeće stanje, mogu promijeniti (povećati) talasna dužina, broj, frekvencija i amplituda zvučnih talasa viših harmonika. Promjena viših harmonika, po definiciji, mijenja kvalitet osnovnog tona u odnosu na prethodno stanje, pri čemu FREVENCIJA I TALASNA DUŽINA osnovnog tona ostaju nepromijenjene!

 

 

 

 

ZAKLJUČAK

 

 

 

Polazeći od ovih naučnih činjenica, odustajući od nabavke druge harmonike i novih tonova, zaključio sam da, ako želim učiniti neku promjenu (boje, mekoće, punoće, oštrine, čistoće i sl.  karakteristika) mojih već postojećih i uštimovanih tonova u  mojoj nekabinskoj harmonici, mogu i trebam učiniti nešto sa  ostalim materijalom izvora osnovnog zvuka (fasenima)  i  rezonatorom odnosno  kućištem  diskanta (komorom ili kabinom) unutar koje su smješteni faseni  sa ovim tonovima.

 

 

Ovaj zaključak mi se učinio realnim, stručno utemeljenim i prihvatljivim, jer ono što sam trebao učiniti nije tražilo puno novca već puno vremena, strpljenja i upornosti. To mi  kao penzioneru nije nedostajalo. Odlučio sam napraviti tri, naizgled vrlo zahtjevne modifikacije, koje  za mene kao „uradi sam“ majstora, u konačnici, nisu bile naročito problematične, ni tehnički ni finansijski. Pomoglo mi je moje ranije iskustvo na uspješnoj hobi reparaciji moja dva vrijedna instrumenta (violina i klasična gitara) čije su slike u prilogu.

 

 

 



OBJAŠNJENJA 

 

 

 

Tehnički posmatrano, harmonika kao i svaki drugi instrument, ima  svoje izvore zvuka (tonove)  i rezonantnu komoru za pojačavanje tona, rezonator.  Kod drugih instrumenata rezonatori su  cijevi, trube, tijelo gitare, tijelo violine itd., a kod harmonike je to kućište u diskantu u kojem su smješteni svi faseni i kabina kod kabinskih harmonika. To  kućište se širi na  rastegljivi mijeh harmonike i kućište  fasena  bas strane harmonike. Kao i  kod drugih instrumenata i kod harmonike  su bitne dimenzije i  oblik ove „komore“ kao rezonatora  te  vrsta materijala od kojeg je izgrađena.

 

 

Nadalje, kod harmonike svaki ton na fasenu ima svoju vlastitu „minikabinu“ ili mini zvučnu komoru u kojoj nastaje i dalje se širi zvučni talas izazvan tim pojedinačnim tonom na koju je  on „nalijepljen“ na jednoj strani. Od vrste materijala (čelika) i kvaliteta izrade  ovih tonova,   oblika i dimenzija (volumena zraka) te  kvaliteta  obrade zidova tih komora u  drvenom  fasenu, zavise konačne karakteristike odnosno boja tona koji čujemo iz te harmonike. Osim toga, to zavisi i od vrste i akustičkog kvaliteta te načina obrade i konstrukcije drvenog materijala (fasena)  u kojem su smještene sve  tonske komorice. Kao još jedna bitna činjenica navode se i oblik i dimenzije prostorije  u kojoj  se svira. To, vjerovatno, još nije sve.

 

 

Naravno, tehničke karakteristike i mogućnosti svakog instrumenta pa i harmonike su vrlo bitne za konačni dojam ili užitak uz njegove zvuke, ali je svaki instrument  ipak  samo mašina kojoj „dušu“ unosi  najbitniji činilac tj. muzičar...To je slično kao   kod pjevača  koji,  manje više svi, imaju slične samo dvije glasnice, ali veoma različito proizvode tonove, zavisno od individualnih mogućnosti  i kvaliteta svakog izvođača (muzičara).

      

 

MODIFIKACIJE NA HARMONICI

 

 

1.       MODIFIKACIJA (ZAMJENA) FASENA

 

 

Proračunao sam i uz pomoć prijatelja izradio nove fasene od kompaktnog drvenog materijala. Odabrao sam tri puta tvrđe drvo od jelovine od koje su izrađeni moji stari faseni. To je mahagoni u dvije nijanse (tamni i svijetli). Tijelo sva tri fasena je izrađeno  iz jednog komada, od pomenutog tamnog mahagonija (letve), na kompjuterizovanoj CNC mašini (glodalici za drvo). Kvalitet  obrade je bio vrhunski zbog tvrdoće i strukture ovog drveta i kompjuterizovane obrade. Nakon  malo dodatnog finog brušenja  izvršio sam osnovno unutarnje lakiranje ŠELAK-om. Nakon zatvaranja fasena sa gornje i bočnih strana („podočnjaci“), uz dodatno vanjsko brušenje po mjeri, izvršio sam završno lakiranje u više slojeva.  Gotovi faseni bez tonova su prikazani na slici u prilogu. Vidi se jasno monolitna unutrašnjost fasena.

 

 

 

Novi faseni sa „podočnjacima“, od mahagonija

 

Karakteristična  vidljiva dodatna promjena oblika i dimenzija ovih fasena je u dodatku „podočnjaka“ obojenih crveno. Takođe, vidi se da su sve pregradne stijenke između tonskih cijevi podebljane, debljina im je 4 mm.

Podočnjaci“ su rezultat produžetka svih tonskih kanala  za srazmjerno istu vrijednost dijela talasne dužine prvog harmonika svakog osnovnog tona. Ovo je bio moj izbor u namjeri da vidim šta donosi promjena (produženje) ovih zvučnih komora ili kanala, u suštini zvučnih cijevi četvrtastog oblika, za 25 i 50%. Naime kod fasena sa visokim glasovima (8“)  produžetak ili „podočnjak“  iznosi   ƛ1/4  odnosno jedna četvrtina talasne dužine prvog harmonika svakog osnovnog tona, a kod fasena sa dubokim glasom (16“) „podočnjak“ iznosi  ƛ1/2   odnosno jednu polovinu talasne dužine prvog harmonika svakog njegovog osnovnog tona. Jednostavnije rečeno, to su jedna četvrtina (25%) i jedna polovina (50%)  dužine postojećih (nemodificiranih) tonskih kanala na fasenima. Isto sam uradio i sa jednim (akord) fasenom na bas strani.

  

 

Nakon lakiranja novih fasena izvršio sam uspješno demontažu i prenos  svih postojećih tonova na sva tri fasena. S obzirom na to da to nikada ranije nisam radio, mislim da sam to učinio prilično dobro. Svi tonovi čisto sviraju. Evo kako su izgledali svi stari i novi faseni nakon demontaže i ponovne  montaže tonova.

 

 

 

 

Demontirani stari faseni


 

 

Montirani novi faseni sa „podočnjacima“ obojenim crveno

 

Tehnički posmatrano, rezultat ove modifikacije je povećanje visine fasena za 25 i 50% i potencijalno, nemogućnost njihovog smještaja u postojeće komore u kojima su bili te sudaranja u mijehu sa fasenima na bas strani. Pošto sam ja računao s tim  to nije bio problem i faseni su uredno montirani kako se vidi na slici u prilogu.

 

Takođe, ovom modifikacijom je promijenjen (povećan do maksimuma) volumen zvučne cijevi svakog tona na fasenu usljed promjene oblika i produžetka  tonske komore ( za dio  „minikabine“ u „podočnjaku“), a što znači promjenu volumena i mase zraka koji oscilira u toj komori.

Rezultat ove modifikacije je i promjena odnosno poboljšanje materijala i pojačanje konstrukcije fasena (mahagoni), koji tri puta brže i bolje provodi i reflektuje zvučne talase. Naime, tijelo ovih fasena nije lijepljeno iz komadića drveta već je izrađeno  kao monolitna konstrukcija, uz mnogo bolji kvalitet obrade  (kompjuterski). 

 

 

Akustički posmatrano, rezultat ove modifikacije fasena su:

 

 

-        promjena  broja, talasne dužine i intenziteta  sekundarnih harmonika svakog osnovnog tona,  bez promjene frekvencije i talasne dužine tih tonova.

 

 

-         Povećanje mase vazduha koji oscilira u frekvenciji viših harmonika,

 

 

-         Promjena materijala i kvaliteta izrade fasena kao cjelovitog izvora svih tonova.

 

 

 

Ove promjene, prema prethodno navedenim činjenicama iz akustike i prema mojim očekivanjima, trebalo bi da  srazmjerno (25 i 50%) utiču na promjenu boje i ostalih karakteristika svakog osnovnog tona.

 

2.       MODIFIKACIJA  DISKANTA

 

 

Izvršio sam modifikaciju diskanta tako što sam ga proširio za dodatnih 4 cm, kako se vidi na slici u prilogu.

 

 

 

 

Prošireni diskant harmonike sa natpisom „Guerrini“ na svjetlijoj podlozi

 

 

Kako se vidi na slici, diskant je proširen za dodatnih 4 cm, a  nije, bar po meni, „nagrdio“ izgled ovog mog „Guerrinia“, kojeg ja, zbog silnih mojih izmjena, a sebi tepajući, zovem „Enverrini“.

 

 

Tehnički posmatrano ova modifikacija je neophodna zbog smještaja  većih fasena, ali je dobrodošla i zbog korisne  promjene oblika i povećanja volumena postojeće diskant komore ili „kabine“, kao rezonatora. Naime,  beskabinske harmonike su manje širine od istih kabinskih, a to, naravno,  ima veze sa ukupnom  masom zraka i karakteristikama zvučnih talasa koji nastaju u osnovnoj  „kabini“ diskanta  i mijehu kao rezonatorima.

     

S akustičke strane gledišta ovo je povećani  rezonatorski prostor  dodat postojećem kućištu diskanta  kao  osnovnoj „kabini“  harmonike.

 
 

Magija zvuka iz  „kabine“, po akustici,  nastaje usljed  promjene (smanjenja) volumena rezonantnog prostora i mase vazduha koji osciluje u toj izdvojenoj „kabini“ u odnosu na nekabinski prostor. U ovom prostoru za smještaj jednog ili dva fasena,  kao posebnom rezonatoru, dolazi do višestruke refleksije i pojačavanja (superpozicije, rezonance)  proizvedenih zvučnih talasa, po boji prihvatljivijih za uho i pojedine vrste muzike. S obzirom na to da je ta izdvojena „kabina“, po dimenzijama ista za sve tonove  u njoj ona,   teoretski ne obezbjeđuje svim tonovima srazmjernu promjenu broja i frekvencije viših harmonika odnosno srazmjernu promjenu boje tona (viši tonovi se više mijenjaju, a niži manje).  Inače, isti tonovi smješteni ponovo izvan „kabine“ zvuče „normalno“, kao i u beskabinskoj harmonici.

 

 

 

3.       MODIFIKACIJA  REZONATORA

 

 

Treća modifikacija koju sam uradio je najjednostavnija, ali je bitna i efikasna. Pregradio sam rezonatorski prostor između desne i lijeve strane harmonike jednom tankom, ali čvrstom, drvenom pregradom sa otvorom i   većim  propusnim kožnim ventilom kao na slici u prilogu.

 

 

 

                Harmonika sa ugrađenim novim fasenima sa „podočnjacima“

 

                                               

 

Pozicija drvene pregrade sa  obostrano propusnim kožnim ventilom

 

 

Prikazana pregrada, kada se harmonika sklopi, fiksno zatvara ugrađene fasene desne strane (diskanta) u posebnu, zajedničku, „kabinu“ koja sada služi kao fiksni rezonator samo za tonove desne strane.

 
 

Istovremeno ova pregrada zatvara i ugrađene fasene lijeve strane (basove) u drugu, zajedničku, ali rastegljivu komoru ili drugu „kabinu“,  koja je sada rezonator za tonove lijeve strane, basove. Zvučni talasi i jedne i druge strane se reflektuju (odbijaju)  o  čvrstu površinu ugrađene pregrade, vraćaju se i pojačavaju prije napuštanja harmonike. Propusni  kožni  ventil  propušta potrebnu količinu zraka za normalnu svirku u oba smjera, ali ne propušta  već „amortizuje“ , guši dio zvučnih talasa koji padnu na njegovu znatno manju površinu od pregrade kao cjeline.

 
 

Na ovaj način su u velikoj mjeri  u harmonici razdvajaju  zvuci i zvučni talasi desne i lijeve strane, koji se „pronalaze“ i pojačavaju u koncertnom prostoru zavisno od uslova za njihovu refleksiju u tom prostoru (potpuno otvoreni ili zatvoreni prostor itd.)

 
  

ZAKLJUČAK

 
 

Prema opisanim i prikazanim detaljima i činjenicama, kao svoje zaključke, mogu navesti sljedeće:

 

 

1.    Ova moja modificirana harmonika sa nezamijenjenim,  istim tonovima proizvodi, u skladu sa mojim očekivanjem od cca 25 do 50% , ljepše i  prihvatljivije zvuke. To su primijetili  i moji slušaoci, a meni je od tada na njoj milije i nekako lakše svirat.

 

 

2.     Kontrolom njenih tonova u sklopljenom stanju harmonike, u svirci, uz pomoć kompjuterskog software-a (tunera) utvrdio sam da ove modifikacije nisu izazvale ni najmanju promjenu frekvencija osnovnih tonova. Svi su i dalje u prethodno postavljenom  štimu, „u bobu“.

 

 

3.    Iako sam ja ove modifikacije izveo kao konačne, tj. nemam ih namjeru više mijenjati, one se lahko mogu vratiti na staro ili izraditi kao montažno-demontažne.

 

 

4.    Prikazane modifikacije, iako izgledaju zahtjevne, mene nisu  finansijski značajno koštale, ali mi jesu uzele puno penzionerskog vremena i besplatnih satnica „uradi sam" majstora.

 

 

5.    Već dugo sam zadovoljan  postignutim rezultatom i to je razlog zašto sam odlučio da o tome nešto i napišem. Možda bude još kome od koristi ili razvije dobar biznis.

 

 ..............................................

 

 

MOJA HARMONIKA...U PRAKSI



 
     
NEKAD VIŠE ZA DRUGE....    



  
 
                    
                                                 DANAS VIŠE ZA ...SVOJU DUŠU....

 

 
PA PONEKAD I SIJELA I DRUŽENJA U PRIRODI....





Druzenje, 1.maj 2015.


 

Druzenje 1.maj 2016.
 
nastavlja se...



Neki rezultati hidrogeoloških istraživanja u mojoj profesionalnoj karijeri, do penzionisanja i dalje.